Večernji list: 09. 09. 2005.

Večernji list u posjedu sporazuma Račan – Drnovšek iz 2001. godine, koji je potom postao najteži uteg hrvatskoj Vladi

Račanova predaja Savudrije

Autor: DAVOR IVANKOVIĆ

U srpnju 2001. tadašnji premijer Račan, uz suglasnost koalicijske Vlade, odobrio je parafiranje sporazuma nazvana Račan Drnovšekov, a to će postati najteži uteg Vlade RH. Dokument, za koji Račan nije uspio skupiti potpise dvije trećine saborskih zastupnika, predviđao je odricanje Hrvatske dijela morskog teritorija i davanje Sloveniji izlaza na otvoreno more.

Sporazum su 20. srpnja u slovenskom Otočecu ob Krki parafirali Olga Kresović-Rogulja (predsjednica komisije za granice) i slovenski joj kolega Miha Pogačnik. Sporazum nikad u cijelosti nije predstavljen Saboru RH, niti javnosti. Večernji list prvi objavljuje sporazum, s parafima, kao i karte razgraničenja u sjevernom Jadranu.

Politički dokument

Iz dokumenata je jasno zašto nije ugledao svjetlo dana. Riječ je o političkom dokumentu, naime, rješenja su protivna međunarodnom pravu. Račan je krenuvši u osobnu avanturu s lukavim Drnovšekom dogovorio, prvo, uklanjanje pregovarača "ekstremista". Drnovšek je uklonio Dimitrija Rupela, a Račan Hrvoja Kačića, Davorina Rudolfa i prof. Vladimira Iblera. Nestručnim sporazumom tada, Račan na dar Sloveniji daje 160 četvornih km morskog teritorija, de facto joj daje još tzv. dimnjak, koridor širine 3,4 km i dužine 10 km kao izlaz na otvoreno more.

Privid zadržavanja granične crte s Italijom riješen je bastardnim "bermudskim trokutom", dijelom mora koje bi na papiru pripadalo RH, premda međunarodno pravo ne priznaje suverenitet kad nema izravnog doticaja s kopnom. U članku 7. Ugovora, Račan i Drnovšek dogovorili su i mogućnost "zamjena površina", tj. teritorija na kopnu.

Hrvatska bi u Međimurju dala bolji, a dobila lošiji dio teritorija. Problem zaselaka u dolini Dragonje, Mlini-Škrile, Bužin i Škudelin riješen je prividom na papiru to područje ostaje hrvatski teritorij, no stanovnici dobivaju "paradržavni" status. Imaju pravo na stjecanje slovenskog državljanstva te ne plaćaju carine.

Hrabri Račan

Račan se na konferenciji za novinare 25. srpnja 2001. pokušao opravdati govoreći da je "sporazum u hrvatskom strateškom interesu i stoga Vlada iza njega čvrsto stoji". Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić tada je dao potporu "hrabrom" Račanu, kao i predsjednik Stjepan Mesić i župan Ivan Jakovčić.

Nakon što su mediji otkrili dijelove sporazuma, žestoko reagira HSP, a oporbeni HDZ daje Račanu do znanja da neće dići ruku za ovakvo rješenje. Tako je besmisleni sporazum ostao mrtvo slovo na papiru.

Dogovor Račanove vlade ispod stola

Račanova vlada ne bi pristala na sporazum s kapitulantskim rješenjem granice na moru da Slovenija nije bila ponudila nešto zauzvrat. Slovenski dio "kompromisa", međutim, nije vidljiv u Račan Drnovšekovu ugovoru, što znači da je dogovoren "ispod stola".

Slovenija bi se obvezala priznati gotovo cijelu kopnenu granicu, Hrvatskoj bi bilo vraćeno pola vlasništva nad Nuklearne elektrane Krško, a obećano je bilo i rješavanje problema duga "Ljubljanske banke".

Budući da bi se Hrvatska trebala odreći potraživanja milijuna za neisporučenu struju, a preuzeti financiranje ili odlaganje polovice radioaktivnog otpada, otvoriti tržište za slovenske banke, činjenica je da slovenski "kompromisi" i nisu bili primjereni.

Zaboravni Račan

Autor Davor Ivanković

To što nitko od lidera hrvatskih stranaka nije na sastanku u utorak kod premijera gurnuo "pod nos" Ivici Račanu parafirani sporazum s Drnovšekom iz 2001. nije zbog pristojnosti, nego zato što je svrha sastanka "saveza za Europu" bila prihvaćanje koliko-toliko zajedničkoga garda prema zahtjevnim Slovencima. Trenutačno zajedništvo svelo se na relativnu podršku Vladinu stavu da se Slovencima nudi još samo arbitraža.

Račan se bio pohvalio da je baš on to prvi ponudio Slovencima 2002. godine. Točno, no rečeno izvan konteksta, jer činjenicu da je 2001. godine Račan bio pripravan zaključiti sa Slovencima sporazum po sadržaju primjeren tekstu kapitulacije države koja je izgubila rat sada rado zaboravlja. Da je tada uspio skupiti 101 glas saborskih zastupnika, a nije jer je pobuna zahvatila i redove njegove koalicijske vlasti, Hrvatska bi izgubila velik dio teritorija na sjeveru Jadrana, a zauzvrat ne bi dobila baš ništa, osim, kako to sada kaže lucidni Tonči Tadić nuklearnog otpada "made in Slovenia".

Desetogodišnja granična kriza sa sjevernim susjedom urodila je i pozitivnim spoznajama. Sigurno je da Hrvatska i Slovenija neće pronaći rješenje bilateralnim pregovorima, još manje političkim sporazumom. "Crta sredine u Savudrijskoj vali", kao hrvatski, i "nadzor nad cijelim Piranskim zaljevom", kao slovenski minimum nepomirljiva su polazišta. Hrvatskoj, dakle, ostaje tek tužba Međunarodnom sudu.