Parlamentarnom Odboru za nacionalnu sigurnost - ustavnoj kategoriji s pravom nadzora nad obavještajnom zajednicom - Turek u cjelini odriče zakonsko pravo da utvrđuju njegov "profesionalni odnos" i lakonski im briše ingerencije

Bivši šef POA-e Franjo Turek, poslije Markice Rebića najveći živući klasik za hrvatske obavještajne ratove sa sudom u Den Haagu, svojim je najnovijim djelom samo potvrdio svoje duboko nagnuće bahatim optužbama bez pokrića i iznimno maštovitim teorijama političke zavjere. Teorije ovaj put - u njegovu pismu hrvatskom Saboru, Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te institucijama nadležnim za nadzor obavještajne zajednice - nisu, doduše, međunarodnog karaktera, ali svejedno odaju primarnu Turekovu posvađanost sa samim sobom, a zatim i sa svim državnim institucijama kojima je ovaj bivši obavještajac po logici dojučerašnje funkcije i pozitivnih propisa ove zemlje dužan polagati račune. Iz Turekova pisma je posve razvidno da ovaj pamfletist skromnih dosega ni moralno, ni stručno nije nimalo evoluirao u odnosu na vrijeme kad se zamalo proslavio lažnim prokazivanjem tobožnjih inozemnih urotnika protiv Hrvatske i njihovih domaćih pomagača.

Podsjetimo, Turek je autor "Prezentacije slučaja Gotovina", najveće i vjerojatno najskuplje protuhaaške operacije hrvatskih tajnih službi u novijoj povijesti. Cilj tog pseudoobavještajnog pamfleta bio je svaliti krivnju za nerješavanje slučaja Gotovina s nesposobnih domaćih tajnih službi i parastrukture Gotovininih jataka i pomagača u državnim službama na iskonstruiranu mrežu stranih diplomata, nekolicine hrvatskih novinara i bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića što je čitavoj državi i njezinom ugledu, tobože, predano radila o glavi.

Turek u gradnji takvih konstrukcija nije štedio ni ovlasti, ni novce ni ljudska prava: Ranko Ostojić, umjesto nagrade za hapšenje Ivice Rajića, kontinuirano je uhođen i prisluškivan na mjestu ravnatelja MUP-a, kao i njegovi suradnici, nekoliko novinara, dužnosnika Haaškog suda, State Departmenta i britanske ambasade. Turek u najnovijem obraćanju Saboru i nadležnim institucijama iznova očito jeftino manipulira i bahato docira. Premijera Sanadera prokazuje kao ključnog Ostojićeva progonitelja, a zatim za nezakonitosti proziva i svog nasljednika Podbevšeka (kako zna, ako je iz POA-e otišao?). Na Radnu skupinu Odbora za nacionalnu sigurnost koja je analizirala rad Turekove POA-e na temelju predstavke novinara nabacuje se prigovorima o "političkoj pristranosti", "neobjektivnosti" i "nepoštivanju zakonskih odredbi".

Nadležno tijelo za demokratsku kontrolu i nadzor nad njegovim dojučerašnjim poslom dodatno poučava i bontonu te dijeli lekcije o pristojnosti. Parlamentarnom Odboru za nacionalnu sigurnost - ustavnoj kategoriji s pravom nadzora nad obavještajnom zajednicom - Turek u cjelini odriče zakonsko pravo da utvrđuju njegov "profesionalni odnos", lakonski im briše ingerencije i u stilu Edgara J. Hoovera krsti ih maltene diletantima.

U svetom ratu protiv urotnika koji su, evidentno, zaposjeli čitavu Domovinu, Turek lupa oko sebe kao Maksim po diviziji: najprije izrijekom priznaje da je on "idejni i sadržajni tvorac "Prezentacije"", a zatim se od iste ograđuje tvrdeći da je nije pisao on, nego djelatnik analitike, jer on kao ravnatelj "nije bio zadovoljan njenim sadržajem". Više očito ni sam ne zna zbog čega je uhodio Ranka Ostojića: najprije kaže kako je Ostojić postao predmet interesa i obrade POA-e jer je u medije tobože plasirao informacije s oznakom tajnosti, a zatim, koju rečenicu niže, lakonski tvrdi da je uhođen stoga jer je protuzakonito prisvojio milijun i sto tisuća kuna. Rečeni su novci, inače, utrošeni na operaciju lociranja i hvatanja Ivice Rajića koju Turek od prvog dana najvjerojatnije smatra nepotrebnim luksuzom.

Citat iz svojedobne Turekove "Prezentacije" o tobožnjoj urotničkoj mreži protiv Hrvatske glasi: "Navedene aktivnosti (Ostojićeve, novinarske, i ine) imaju za cilj: diskreditirati institucije Republike Hrvatske, kreirati pritiske na RH te otežati i usporiti približavanje RH europskim integracijama". Kao u kakvom lošem špijunskom trileru, Franju Tureka danas su doslovce stigle njegove vlastite riječi. Njegovo posljednje pismo krajnje bahato nasrće na institucije Republike Hrvatske, pokušavajući nemušto kreirati nove pritiske na iste (optužbama za nestručnost, neprofesionalizam i politikantstvo). Turek, nasreću, više jedino ne otežava približavanje RH europskim integracijama: svojim odlaskom sa čela POA-e odbacio je zadnju točku iz političke optužnice koju je svojedobno tako gorljivo htio imputirati drugima.

"Svi oni su ’riješeni’, očito po ubrzanom postupku, a moja predstavka, koju sam poslao 7. prosinca 2004. godine, još nije riješena, osim što je u siječnju ove godine poslana POA-i na očitovanje", navodi Turek upozoravajući da se o njegovoj predstavci "ne mogu očitovati ljudi koji su sami ili zajedno s Joškom Podbevšekom sudjelovali u nezakonitostima, a do danas nisu za to odgovarali ili najblaže rečeno bili smijenjeni sa svojih funkcija." Stoga Turek na kraju pisma, uz napomenu da mu se već godinu dana krše ljudska prava, poručuje da na takav način rada Vijeća u vezi njegove predstavke ne pristaje.