Govoreći ovogodišnjim polaznicima poslijediplomskog studija iz međunarodnih odnosa o pravnim režimima na moru, profesorica Maja Seršić sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta otkrila im je jednu bizarnu epizodu koja se vezuje uz onaj famozni sporazum Račan-Drnovšek o slovensko-hrvatskom razgraničenju u Piranskom zaljevu. Nakon parafiranja sporazuma koji je predviđao da preko hrvatskoga teritorijalnog mora Slovenci dođu u doticaj s otvorenim morem, a koji je poslije Sabor odbacio, hrvatski doajen međunarodnog prava dr. Vladimir Ibler na jednom je zatvorenom sastanku tadašnjeg premijera Račana u nevjerici upitao: Pa, dobro, Ivice, kako si mogao pristati na takvo rješenje koje nema veze s međunarodnim pravom? Ne ljutite se, profesore, ja sam uvijek bio loš đak — uzvratio mu je u šali šef koalicijske vlade.

Od tada do danas, Zagreb i Ljubljana razmijenili su stotinjak različitih diplomatskih nota, povlačili su pa vraćali svoje veleposlanike u susjednoj državi, s obje političke scene lansirale su se poruke svih boja i mirisa, a novinske vijesti o obostranim ribarskim "nepodopštinama" u Savudrijskoj vali od vremena Mate Granića do Kolinde Grabar-Kitarović, ne mijenjaju se po sadržaju. Evo primjera: Glas Amerike 25. veljače 1999. izvješćuje da je "hrvatska vlada prosvjedovala zbog najave slovenskih ribara da će loviti na cijelom području Piranskoga zeljeva", a gotovo šest godina kasnije (20. listopada 2004.) Hina objavljuje da se "u Piranskom zaljevu ponovno dogodio ribarski izgred kad je slovenska ribarica uplovila u hrvatsko teritorijalno more". Po čemu se te dvije vijesti razlikuju osim u datumima, odnosno u vremenskom rasponu od šest godina? Tom nepreglednom nizu identičnih vijesti o incidentima, pridružila se i jučerašnja o bliskom susretu hrvatske i slovenske brodice, kada je hrvatski ribar na upit susjednih novinara da prokomentira slučaj — odgovorio skidanjem gaća i zaradio kaznenu prijavu "zbog ugrožavanja sigurnosti slovenskog ribara".

Taj put, dakako, neće biti ni jednostran ni jednostavan kao što misle oni koji na temu slovensko-hrvatskih odnosa znaju nuditi tek nabrijane emocije ili ratne pokliče, a da su pri tome u načela međunarodnoga prava mora te u arbitražne i sudske mogućnosti upućeni kao Crvenkapica u atomsku fiziku. A sporove na moru sa Slovencima, koliko se god ribari, čak i s izvjesnim razumijevanjem, ljutili na Kolindu Grabar-Kitarović, uistinu neće riješiti ni emocije, ni pučka galama, kao ni prepucavanja i međusobno svaljivanje krivnje između oporbe i vlasti. Problem će kad-tad, koliko god se pjenili zagovornici teorije "što gore, to bolje", riješiti Konvencija o pravu mora, odnosno pravorijek koji će na temelju te Konvencije donijeti nadležna arbitražna ili sudska institucija. Neizmjernu ulogu odigrat će, dakako, i politika jer Konvencija sama po sebi ništa neće pomoći ako Slovenija i Hrvatska ne postignu dogovor o iznošenju spora pred neko od sudskih tijela predviđenih tom Konvencijom. To znači da Zagreb i Ljubljana moraju konačno smoći diplomatske i političke snage da načelna uvjeravanja kako nemaju ništa protiv arbitraže, dokažu pred vlastitom i europskom javnošću. Slovenski je premijer Janez Janša nedavno izjavio kako su prijedlozi za arbitražu s hrvatske strane dolazili do sada samo preko načelnih poruka, ali da nije nikada dostavljen konkretan prijedlog.