Mediji tvrde da u SDP-u dominira stav kako je kandidiranje Antunovićke za mjesto predsjednice štetno i za nju i za SDP: jer izlaže stranku napadima protivnika izvana i frakcija iznutra; jer prerano okretanje kadrovskim pitanjima vodi zanemarivanju programskih, za Hrvatsku važnijih zadataka. No što esdepeovci stvarno misle? Jer svi bi se ovi argumenti mogli iskoristiti i za obrnuti zaključak: prvo, politički se protivnici najviše boje da na čelo, po anketama vodećeg SDP-a, ne dođe nova osoba, neopterećena račanovskom prošlošću.

Drugo, SDP-u će vlast u sljedećem mandatu pripasti ne samo po biračkoj inerciji nego i zbog tolikih problema koje Sanader riješiti ne može sve da u HDZ uđe i sama Carla del Ponte… Stoga upravo unutarnja kompeticija - pa i frakcijska - jedina može pomoći da SDP izabere nabolje ljude, nađe prave programe i atraktivan predizborni imidž uz osiguranu medijsku pažnju… U prilog ovoj školi mišljenja ide i činjenica što je sam Račan prorekao kako ga više nitko neće nagovoriti ni na premijerski ni na još jedan stranački mandat. Naravno da Račan sebe samog još uvijek može ugodno iznenaditi. No može li Hrvatsku?

"Ako SDP izbori šansu za formiranje sljedeće vlade, Račan o programu i glavnim kadrovima nema namjeru puno pregovarati s potencijalnim partnerima, ali ni unutar stranke, makar ga to stajalo i premijerske fotelje, pa i političke mirovine", poziva se Vjesnik na samoga Račana. Je li čudno ako to izaziva nervozu ne samo u SDP-u nego i u široj javnosti? Prvo, Račan je i do sada vodio SDP kako hoće. Drugo, nije li ovo rukovodstvo SDP-a prije samo godinu dana izabrano na Račanov prijedlog? I sada oni nisu dovoljno dobri, a Račan jest?!? Račan ne može iznenaditi programom demokratizacije Hrvatske. Može li statutom demokratizacije SDP-a?