Kako se Franjo Turek bavio političarima i kolegama koje je smatrao smetnjom za svoju karijeru, tako su se kolege bavili njime. "Slobodna Dalmacija" došla je u posjed svojevrsnog psihorobota na 13 kompjutorskih stranica što ga je načinila sama POA. U špijunskom žargonu to se zove "provjera". Pošto je za ravnatelja SZUP-a, kasnije POA-e, postavljen za koalicijske vlade SDP-ovca Ivice Račana, najveće su iznenađenje, kako piše, Turekovi "radni kontakti s Pašalićevom grupacijom" do toga vremena. No, ustoličenje na čelo POA-e objašnjeno je ovakvim personalnim vezama: "Turek je bio blizak s izvjesnim Vinkom Horvatom, nekadašnjim "udbašem", rodbinski vezanim za Igora Dragovana, značajnog SDP-ovca. Ovaj je pak prijatelj Josipa Kukuljana, s velikim utjecajem u MUP-u nakon 2000. Tako je uz varaždinsko obiteljsko-zavičajni lobi osvojio povjerenje Šime Lučina, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova.

Rođen je u siromašnoj obitelji u Ludbregu, pišu njegovi kolege. Završio je srednju, pa potom tadašnju višu milicijsku školu. Posljednje godine komunizma zasposlio se u GSUP-u Zagreb, na krvnim deliktima. U tajnu službu prebačen je 1991. Na preporuku Ivića Pašalića postavljen za šefa varaždinskog SZUP-a. U svojstvu špijunskog šefa, piše nadalje, znatno je pomogao lokalnom HDZ-u da izvrši smjenu i postavi vlastite kadrove u lokalnim poduzećima. Istodobno se zbližio i s varaždinskim HSLS-ovcima, kako bi, navodno, preko Ivana Čehoka špijunirao i njih i sve ostale oporbene stranke.

Uza sve to, studirao je uz rad na Fakultetu političkih znanosti, pa magistrirao s temom "Globalizacija i globalna sigurnost" kod profesora Radovana Vukadinovića koji ga je, tvrdi se, preporučio Amerikancima kao "perspektivan kadar Službe". Za uzvrat. Magisterij, je, navodno, daleko više djelo Vukadinovićeve asistencije nego Tureka. Ta tvrdnja argumentira se činjenicom da je za njegovo pisanje bila potrebna opsežna literatura na engleskom jeziku kojim Turek prilično slabašno vlada.

Kratko je u rujnu 1991. boravio u Gospiću, ali "na poslu se pokazao strašljiv i nepouzdan, te je služio kao trčkaralo", pa je uskoro vraćen u Zagreb. O razdoblju ratnih zločina u Gospiću, koje je morao vidjeti, nikada nije želio govoriti, iste godine, također nakratko, detaširan je u Istru da razriješi slučaj miniranog spomenika. "U ovom je poslu prezentirao potpuno krive podatke", zaključuje se u dokumentu.

Konačno, Turek se paralelno bavio privatnim biznisom s nekakvim kreditima i rekreirao lovom. Njegova tvrtka zove se "Interland". Preko "Interlanda" uspio je izvući pozamašni kredit od propale "Glumina banke". Registrirana je u Varaždinu, u Trenkovoj ulici. U biznisu, navodno, surađuje s Ivicom Kušurinom, SZUP-ovcem koji je 1998. bio uključen u prvi veliki skandal s prisluškivanjem novinara. Spojio ih je dogovor oko iskopavanja šljunka na području Varaždinske županije.

Ipak, ključna figura Turekove bigrafije jest, navodno, Hrvoje Vojvoda. Dok je Vojvoda godinama postavljao svoje kadrove u Varaždinu, Turek mu je u tome pomagao svojom špijunskom infrastrukturom.