Vjesnik: 15. 09. 2005.
Raskol SDP-a počeo u Crnom
LuguDARKO ĐURETEK
Da je znala kakvu će buru u SDP-u izazvati, možda bi Željka Antunović ipak odustala od javnog isticanja svoje kandidature za šeficu esdepeovaca. Bez obzira koliko odlučna, samouvjerena i hrabra političarka bila. Ovako, zakuhala je toliko da još samo najveći politički naivci vjeruju u monolitnost tima Ivice Račana. Sve su slabosti te stranke, naime, gotovo preko noći isplivale na površinu. A tako su se brižno skrivale ispod tepiha.
Dirnula je tamo gdje se nitko još nije usudio. U sam vrh. I odmah se na nju sručila lavina. Najvjerniji sljedbenici bivšeg premijera i prvog esdepeovca odmah su je gotovo sotonizirali. Njezin minuli rad - što u prošloj koalicijskoj vladi, što u parlamentu - više nije imao i nema nikakve težine.
Stranačka predstava u Crnom Lugu stoga izgleda kao krajnje neuvjerljivi pokušaj glumatanja jedinstva među esdepeovcima. Ne samo da tog jedinstva već odavno nema, ne samo da se različiti interesi u toj stranci više ne mogu minorizirati, sada je puknulo i u samom stranačkom vrhu. Žestoko. A kako stvari stoje, bit će još i žešće jer će svoje ambicije sada javno artikulirati i neki drugi. Na ovaj ili onaj način.
Najlukaviji i najstrpljiviji na popisu potencijalnih budućih šefova SDP-a svakako je Milan Bandić. Gradi on svoj imidž uspješnog modernog narodnog političara koji je oslobođen dogmi i opterećenja prošlosti. I koji će, iz pragmatičnih razloga, vrlo lako naći zajednički jezik s kim god bude potrebno.
Nije isključeno da Bandića u određenom trenutku pozovu kao spasitelja posrnulog SDP-ova broda. Posebno ako esdepeovci, a to neki predviđaju, dožive parlamentarni brodolom. U situaciji u kojoj je očito da se SDP počinje ozbiljno dijeliti, najava Ivice Račana da planira dobiti 33 posto glasova na sljedećim izborima te pokušaji da uvjeri javnost kako njegov tim ima odgovore na sve probleme, pucanj su u prazno. Kao, uostalom, i najava povratka na vlast. Šef SDP-a upravo kroz te bombastične najave pokušava skrenuti pozornost javnosti s velikih problema i nezadovoljstva koje potresa njegovu stranku.
Osim toga, ostao je i bez pouzdanih saveznika u oporbi, pa nam se čini da mu je prioritet sada sređivanje kaotičnog stanja u vlastitoj stranci, a ne osvajanje vlasti. Gdje je već, uostalom, i bio. I gdje se nije nimalo proslavio. Iako je, kao i danas, nudio rješenja za sve probleme. I iznevjerio birače.