Dioničari Tvornice duhana Zadar nisu u predviđenom roku do 15. rujna potvrdili Upravi da su spremni na ponovno odlučivanje o dokapitalizaciji i pokrivanju gubitaka, a to znači da se dioničarska skupština vjerojatno neće održati do konca rujna. A Postoji mogućnost da se uopće i ne održi, odnosno da Uprava zbog zakonskih obveza zatraži pokretanje stečaja TDZ-a!

Na taj način se uistinu bliži kraju jedna duga i naporna gospodarska priča koja najbolje govori zašto je Hrvatska tako nisko rangirana na svjetskoj rang-listi uvjeta poslovanja. Je li to 118. ili možda "primjerenije" 88. mjesto British American Tobaccu, uopće nije bitno, ova multinacionalna kompanija je u šest godina nastojanja ulaska na hrvatsko tržište iskusila toliku količinu institucionalne netrpeljivosti prema njihovu ulaganju da je digla ruke od Hrvatske i kreće u zatvaranje zadarske tvornice.

Posljedica je to ocjene da se više jednostavno ne isplati dokazivati da se želi provesti jedno do kraja transparentno ulaganje i osvojiti mjesto na tržištu primjereno kvaliteti proizvoda. Presuda Visokog trgovačkog suda je kap koja je prelila čašu strpljenja jer je obezvrijedila ulaganje od gotovo 60 milijuna eura. Račun za takvu presudu ispostavljen je dioničarima, i to po onom odnosu snaga u kakvom su bili prije šest godina uoči donošenja odluke o dokapitalizaciji.

Visoki trgovački sud je, naravno, presudu obrazložio dosljednim zalaganjem za poštovanje prava i brigom za ravnopravan tretman svih dioničara. Sve se prelomilo na mišljenju vještaka oko prenominacije njemačkih maraka u kune, po kojem je to tečaju trebalo učiniti, o tome kako se iznos svake dionice trebao zaokruživati "do prvog višekratnika broja 100", sve u svemu o vrijednosti od dvadesetak dionica Tvornice duhana Zadar. Prvostupanjski je sud, naime, utvrdio da je postupak dokapitalizacije proveden u redu, a drugostupanjski, odnosno Visoki trgovački sud, utvrdio je da BAT navodno nije ni platio tih dvadesetak dionica pa se cijela dokapitalizacija mora poništiti.

BAT-u ostaje mogućnost žalbe Ustavnom sudu Hrvatske, ali čemu, pitaju se zasigurno u ovoj kompaniji koja kontrolira 16 posto svjetskog tržišta cigareta, koja proizvodi 240 vrsta cigareta i plasira ih u 180 država. Zašto i bi kad im suci Visokog trgovačkog suda Hrvatske drže lekciju kako se nešto ne može ispraviti i tolerirati što je "od početka nevaljano".

Presuda Visokog trgovačkog suda znači da BAT više nije 90- postotni vlasnik zadarske tvornice cigareta, nego manje od 20 posto, Tvornica duhana Rovinj kojoj je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja osporila način stjecanja dionica TDZ-a, kontrolira oko četvrtine dionica, Hrvatski fond za privatizaciju ima 20 posto, a Ivica Crljenko, bivši direktor i sada član Nadzornog odbora TDZ-a, formalno ima 30 posto dionica. Te dionice, jasno, sada ništa ne vrijede jer je BAT odlučio zatražiti povrat uloženoga. Odnosno svi ti dioničari u takvom razmjeru trebaju podmiriti 431 milijun kuna, koliko je BAT uložio u dokapitalizaciju i opremanje zadarske tvornice.

Na više postavljenih pitanja o ovom slučaju, među kojima hoće li TDR podržati odluku o ponovljenoj dokapitalizaciji zadarske tvornice i snosi li odgovornost za mogući odlazak BAT-a iz Hrvatske, iz Rovinja je u Slobodnu Dalmaciju došao samo ezopovski odgovor uz potpis glasnogovornika Predraga Grubića: "TDR će, kao socijalno odgovorna tvrtka, i u ovom slučaju voditi brigu o gotovo tri tisuće svojih zaposlenika i više od dvije tisuće kooperanata, te o širem nacionalnom i gospodarskom interesu!"

Rovinjska tvrtka dakle vodi brigu ne samo o svojim zaposlenicima i kooperantima nego i o nacionalnim i gospodarskim interesima koji, jasno, ne mogu biti protivni njihovim interesima. Nije nikome u Zadru krivo što TDR dobro radi, što su ljudi iz Uprave Adris grupe na čelu s Antom Vlahovićem među najbogatijim Hrvatima, ali ne mogu im oprostiti što TDZ-u ne dopuštaju raditi i što u biti dovode u pitanje egzistenciju 150 zadarskih obitelji koje su ugradile svoj život u tu tvornicu.

Ni iz Hrvatskoga fonda za privatizaciju nema odgovora kako će postupiti u ovom slučaju. Vjerojatno će biti za, kao i prije šest godina kad je HFP značajno pomogao ulasku BAT-a u Zadar, no pitanje je hoće li sada to biti dovoljno.

Radi se o tome što BAT-u zasigurno više nije dovoljno samo istjerivanje stvari na čistac oko dionica i dokapitalizacije (što je trajalo dugih šest godina u izvedbi hrvatskog pravosuđa), jer ima toliko toga drugog što mu otežava život u Hrvatskoj. Održavani su sastanci s predstavnicima Vlade, pisani mnogobrojni dopisi, ukazivano je na neprimjerenost Pravilnika o duhanu i sustavu trošarina koji sustavno protežiraju proizvode Tvornice duhana Rovinj, na monopolističke ugovore koje je TDR sklopio s distributerima cigareta koji onemogućavaju zadarskom Silveru pojavljivanje na najvećem broju prodajnih mjesta. No odgovora iz Vlade nije bilo.

Sada, istina, zadarski ministar Božidar Kalmeta najavljuje da će hitno krenuti u dogovaranje s ministrom Čobankovićem i ostalim nadležnim ministrima da se vidi što se može učiniti za promjenu tih monopolističkih podzakonskih akata i pozicije TDR-a. Možda tu još ima neke šanse da se nešto promijeni, ali pitanje je postoji li u BAT-u još želja za nastavak posla u Hrvatskoj. Toliko su ogorčeni da nitko od inozemnog menadžmenta ne želi istupati u javnost, kao da hrvatsku epizodu žele na neko vrijeme zaboraviti pa se posvećuju osvajanju regionalnog tržišta preko tvornice u Vranju.

Nisu prihvatili sugestije ovdašnjih poznavatelja prilika da igraju po ovdašnjim pravilima, nisu slali reklamne "pozdrave iz Zadra", organizirali likovne izložbe, sponzorirali neke manifestacije, jer sve to nije, tvrde, u duhu hrvatskih zakona o zabrani reklamiranja duhanskih proizvoda.

A nisu, sudeći po svemu, ušli ni u neke domaće lobije i na taj način financirali promjenu pravila koji im ne odgovaraju, a koje donosi politika. U svemu tome je indikativno da su ulazak u knjigu dionica Tvornice duhana Zadar počeli prije više od šest godina, dakle još "za vrijeme Tuđmana", da su se vlade mijenjale a duhanski lobi u Hrvatskoj ostao čvrst "kano klisurina". Nije bez razloga prije četiri-pet godina Slavko Linić izjavio da se hrvatska država bori za TDR i da će mu na sve načine pomoći da bude uspješniji od stranca koji želi ući u Hrvatsku.

Začuđujuće je kako BAT-ova odluka za odlazak iz Hrvatske više nikoga puno ne uzbuđuje, pa ni političare kojima bi moralo biti jasno kako ovaj slučaj Europa tretira jednako ozbiljno kao slučaj Gotovina. Poslovni ljudi koji bi trebali ulagati u Hrvatsku neće izražavati samo diplomatsko žaljenje, jer je to "obeshrabrujući signal za sve ostale strane potencijalne investitore", kako to čine u gospodarskom odjelu britanskog veleposlanstva. Poslovni ljudi će se okrenuti na druga tržišta i čekati, poput BAT-a, da za desetak godina možda ponovno pogledaju ima li smisla ulagati na ovom dijelu Balkana.