Napokon smo - deset godina nakon »Oluje« - doznali što piše u bazama podataka MORH-a i MUP-a te čuli službenu verziju prema kojoj 489.407 osoba ima status hrvatskog branitelja.

Dugogodišnjim manipulacijama nije, međutim, došao kraj. Štoviše, grdno su se prevarili oni kojima se činilo da objavljivanje konačne brojke može zaustaviti dnevnopolitička prepucavanja preko leđa sudionika Domovinskoga rata. Tinta se, dapače, u jedinstvenom registru branitelja nije ni osušila, a strasti traumatizirane braniteljske populacije iznova pokušavaju raspiriti različiti dušobrižnici, i to tumačenjima čije je zajedničko obilježje jedino politička demagogija i iskušani model »podijeli pa vladaj«. Ono što su domaćoj javnosti prije pokušavali podvaliti kroz teorije o »lažnim« braniteljima, sada plasiraju kroz novu dnevnopolitičku epizodu, utemeljenu na jednako promašenom zazivanju nepostojećih podjela na borbene i neborbene branitelje, dragovoljce i stradalnike, ratne invalide, »obične« branitelje...

Uostalom, neka samo provode Zakon o pravima branitelja u kojem jasno stoji da časno ime branitelja može nositi jedino dragovoljac, pripadnik HV-a, te pripadnik Narodne zaštite koji je sudjelovao u oružanom otporu agresoru, odlasku u postrojbu, na borbeni položaj, povratku, te obuci i pripremi za odlazak na bojište od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.