Vjesnik: 24. 09. 2005.
Prava invalida regulira čak 271 zakon!
Ni
jedan zakon o osobama s invaliditetom nije u stopostotnoj primjeni, odnosno nema njihova jedinstvenog javnog tumačenjaProblematiku osoba s invaliditetom regulira 271 zakon u Hrvatskoj. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida kažu da su zakoni dobri,
ali da ih se ne primjenjuje. Problem što dio osoba s invaliditetom nije upoznat s pravima i olakšicama koje im pripadaju.Najveće je ogorčenje izazvala nedavna inicijativa o vraćanju PDV-a za uvoz automobila kao i ortopedskih pomagala. Time je, ističu u Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara, zanemarena obveza o potrebnoj skrbi o osobama s invaliditetom, kojih je u Hrvatskoj 400.000.
»Što se tiče Zakona o pristupačnosti za osobe s invaliditetom, problem je u prihvaćanju standarda i kriterija za uklanjanje barijera u javnim objektima, kako bi se spriječila diskriminacija«, kaže Mandica Knežević, predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Zakon o gradnji predviđa kaznu od 25.000 kuna ako građevina u projektu ne omogućuje pristup i
nesmetano kretanje invalidnih osoba. Ista je svota predviđena za onemogućen pristup objektima javne i poslovne namjene.Jedan od prioritetnih zakona je i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Ni jedan nije u stopostotnoj primjeni i nema jedinstvenog tumačenja.
Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, podsjeća da Zakon o profesionalnoj orijentaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom prati provedbeni propis o osnivanju fonda za zapošljavanje, ali on nije zaživio.
Svaki bi zakon trebao regulirati osnovna prava za osobe s invaliditetom, od uključivanja djece u redovne vrtiće i škole do zbrinjavanja starijih nepokretnih osoba. Stoga bi posebna pozornost države trebala biti usmjerena na zakon o doplatku na tešku invalidnost, kao i na poboljšanje Zakona o socijalnoj skrbi. Riječ je o zakonima koji rješavaju egzistencijalna pitanja invalida.
»O primjeni novih prava, posebno onih iz Zakona o socijalnoj skrbi o osobama s invaliditetom, javne bi službe trebale informirati svoje korisnike. U tom smislu trebalo bi socijalno reorganizirati službe da ne bi dolazilo do ‘birokratskih zavrzlama’ i pogrešnih tumačenja«, objašnjava Mandica Knežević.
Osobe s invaliditetom upoznate su s pravilnicima i zakonima isključivo putem svojih udruga.
Dok u Americi postoji jedinstven zakon za osobe s invaliditetom, invalidi u Hrvatskoj još se gube u »šumi zakona« koji često nisu ni primjenjivi, nego zadovoljavaju samo formu ili ih se zloupotrebljava.
Ana Grubanović