Nedavni kaos u Skupštini dubrovačko-neretvanskoj - morali su je osiguravati zaštitari, redovna i interventna policija - još je jednom potvrdio da svako poštovanje prema biračima ishlapi kad dođe u pitanje opstanak na vlasti. Jedan glas u županiji danas vrijedi 200 tisuća eura, toliko je po vlastitom priznanju ponuđeno vijećniku HSP-a Miši Veraji da podrži koaliciju s HDZ-om i osigura vladavinu te stranke na hrvatskom jugu, dok mu Jambo navodno nije dao ništa?! S druge strane, javljaju se oni kojima je upravo Jambo nudio slične iznose, pa u ovoj priči čini se nema nevinih. Trgovina je, na žalost, postala opće mjesto tamo gdje vlast ovisi o podignutoj ruci jednog vijećnika.

Već nakon objavljivanja izbornih rezultata bilo je jasno da će na jugu vladati oni kojima pristupi Jambo. Stoga je i formirana neprincipijelna koaliciji dviju suprotstavljenih strana, HDZ-a i Jambe, koji je na kratko pružio ruku pomirnicu svojoj bivšoj stranci. Međutim, kad se HDZ za manje od tri mjeseca zajedništva poželio riješiti njegovih vijećnika i njegove ne tako blistave prošlosti, Jamba su objeručke prihvatili u suprotnom taboru, u opozicijskom bloku predvođenom SDP-om i bivšim županom, Metkovcem Ivanom Šprljom. Pridobivši na svoju stranu vijećnika HSP-a Mišu Veraju, aktualna oporba je sebi priskrbila vijećnika više, a njega pak HDZ-ova koalicija ne priznaje jer je podnio ostavku na mjesto u skupštini.

I tu nastaje politička sapunica, koja je minulih dana punila naslovnice hrvatskih medija. Skandalozni postupci u skupštini, verbalni i fizički sukobi, u drugi su plan gurnuli temeljni problem: tko je kršio zakone, statut i poslovnike te tko zaista ima vijećnika više, oporba ili HDZ. Dosljednost na koju se HSP poziva već odavno je dovedena u pitanje koaliranjem i suradnjom sa strankama drukčijih programskih, ali i ideoloških predznaka. Osim toga, ni Zakon o političkim strankama, niti Izborni zakon ne propisuju da zastupnik ili vijećnik koji promijeni stranu mora vratiti mandat. Iako se kupoprodaja mandata može tretirati kao podmićivanje prilikom obavljanja javne dužnosti, što je nesumnjivo kazneno djelo, mito je teško dokazivo i mogu proći godine istrage da akteri budu otkriveni. A teško je dokaziva i valjanost "sporne" ostavke, koju Veraja (ni)je potpisao. Ako je potpis krivotvoren, nadležan je sud, a pravomoćno sudsko rješenje u našim prilikama može se čekati godinama, do novih lokalnih izbora. Unatoč dobrim idejama da se novim zakonskim odredbama stane na kraj političkoj trgovini, teško je povjerovati da će stranke složno stati na kraj političkoj korupciji. Jedini sud lošim političarima mogu biti birači, koji bi trebali kažnjavati, a ne apstinirati od izbora.