RIJEKA - U svjetlu skorašnjeg UN-ovog izvješća o kompanijama koje su od Sadama Huseina kupovale naftu, londonski Times u nedjeljnom se izdanju posebno pozabavio švicarskom kompanijom Glencore u sklopu koje se spominje i hrvatska naftna kompanija Ina. Priča počinje detaljem iz studenog 2000. godine, kada je tanker »Artemis« isplovio iz turske luke prema Americi, prenoseći 100 milijuna barela ili, preračunato, oko 135 tisuća tona iračke sirove nafte u sklopu UN-ovog programa »Nafta za hranu«.

Međutim tanker je skrenuo prema Omišlju, gdje je nafta, prenosi ugledni britanski dnevnik, prebačena u Inina skladišta. To skretanje postalo je predmetom spora između vlasnika tereta, tvrtke Glencore, i UN-a koji je tvrdio da je Hrvatska krajnje odredište te naftne pošiljke i da bi je, stoga, Glencore trebao platiti po europskim, a ne američkim cijenama. Razlika je bila u tri milijuna dolara, što je na kraju i podmirila britanska podružnica Glencorea.

Međutim, a što je zapravo i povod cijeloj priči koju je objavio Times, prošlog tjedna oglasili su se iz Glencorea tvrdeći, nakon svega, da Hrvatska nikada nije trebala biti krajnje odredište pošiljke i da se radilo o nesporazumu. To što su se sada iz Glencorea prisjetili slučaja iz 2000. dovodi se u kontekst s već spomenutim izvješćem UN-a o kompanijama koje su nezakonito poslovale s režimom Sadama Huseina, pri čemu bi Glencore mogla biti jedna od spomenutih, što bi uzdrmalo dionice te kompanije na burzi.

Jučer nismo uspjeli dobiti komentar od odgovornih u Ini jer se najuže rukovodstvo naše nacionalne nafte kompanije trenutno nalazi u Africi. Činjenica je da u Omišlju Ina nema svojih skladišta ni postrojenja, ali zato ima JANAF. Međutim, JANAF-ova osnovna djelatnost opet je samo cjevovodni transport i skladištenje nafte koje obavlja za druge pravne subjekte. S druge strane, Inine rafinerije u Rijeci i Sisku sirovinom se opskrbljuju iz JANAF-ovog transportnog sustava. Jučer nismo uspjeli doći ni do komentara iz JANAF-a.