U Zagrebu na Općinskom sudu lanjske godine bilo je 200.000 zahtjeva za ovrhu zbog neplaćenih računa za struju, plin, pričuvu, telefon, televizijsku pretplatu, ove godine stiglo ih je još oko 70.000, a do kraja godine očekuje se još 30.000 takvih zahtjeva, što znači da je oko 300.000 kućanstava u Zagrebu pod ovrhom. S obzirom da je u Hrvatskoj neriješeno oko 500.000 ovrha, a sve upućuje na to da je riječ uglavnom o neplaćenim režijama, proizlazi i da bi se trećina hrvatskih kućanstava mogla naći pod ovrhom.

Slavica Garac, predsjednica Izvanparničnog odjela zagrebačkog Općinskog suda, kaže da će se ovrhe zbog neplaćenih režijskih troškova, u najvećem broju slučajeva vjerojatno provoditi na pokretninama, jer je riječ o siromašnijim Zagrepčanima koji su bez prihoda ili su oni vrlo mali. Prijetnja građanima koji ne plaćaju račune sada je puno veća, jer je u primjeni izmijenjeni Ovršni zakon koji je znatno stroži prema dužnicima. Naime, sada će ovrhe biti ubrzane jer u taj postupak ulaze javni bilježnici koji će umjesto suda donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a to su uglavnom neplaćeni računi.

Osim toga, žalba na neplaćene račune do 1000 kuna, a takvih je na zagrebačkom općinskom sudu oko 90 posto, neće odgađati ovrhu, nego će se dug morati platiti odmah, a za tvrtke je taj iznos 5000 kuna. Time se ukida dosadašnja praksa beskrajnog odugovlačenja ovršnog postupka, jer su se mnogi građani žalili samo zato da dugove ne podmire odmah. Pokazalo se, kaže Garac, da svaki neutemeljen prigovor zbog ovrhe, povećava dugovanje za oko 50 posto. Slavica Garac ističe i da nisu samo dužnici odugovlačili ovrhe, nego je do toga dolazilo i zbog greške u koracima samih ovrhovoditelja (komunalnih poduzeća). Primjerice, HEP, HT, Plinara i ostali najveći ovrhovoditelji, često nisu dostavljali svu potrebnu dokumentaciju koja bi osigurala zakonito provođenje ovrhe, na što se, pokazuje praksa zagrebačkog suda, čekalo i po godinu dana. Garac pak kaže da će sada ovrhovoditelji morati biti puno discipliniraniji, jer unaprijed moraju priložiti sve potrebne dokumente, inače se njihovi zahtjevi za ovrhu odbacuju. Primjerice, ovrhovoditelji moraju sami od Fine i HZMO-a prikupiti podatke o primanjima dužnika na kojima bi se mogla provesti ovrha. Podatke o bankovnim računima dužnika banke ne moraju davati jer bi to bilo protivno zakonu. Na činjenicu da dug može »zaskočiti« dužnika i nakon više godina, upućuje i zakonska odredba da za ovrhe nema zastare. Odnosno, kad ovrhovoditelj jednom pokrene ovrhu, taj postupak nikad neće pasti u zastaru. Bit će zanimljivo kako će se pljenidba pokretnina provoditi u praksi. Naime, ovrhovoditelji će sami morati osigurati smještaj zaplijenjenih stvari - televizora i ostalih kućanskih aparata, namještaja - a kod zahtjeva za ovrhu na sudu, odmah moraju tražiti transfer nekretnina. Time će nestati dosadašnji običaj da su sudski službenici samo popisali stvari dužnika, ali one najčešće nisu oduzimane, nego su ih oni i dalje koristili. Zaplijenjene stvari poslije će se prodavati na dražbama, koje za sada zakazuje sud, a od početka iduće godine, to će raditi i javni bilježnici. U zagrebačkom Općinskom sudu kažu da bi za godinu dana mogli riješiti sve ovrhe, kad bi se povećao broj sudskih službenika i osigurala bolja informatička podrška. Najviše kompjutora Izvanparnični odjel dobio je od inozemnih donatora, dok je Ministarstvo pravosuđa osiguralo oko 25 posto te opreme. No, najviše bi se, kažu u sudu, postiglo promjenom pristupa ovršnim postupcima. U Finskoj, koja je zemlja partner Hrvatskoj u reformi pravosuđa, nezamislivo je da se neplaćenim računima bave sudovi.