ZAGREB - Vlada će do sredine 2006. godine, što znači najkasnije za devet mjeseci, prodati brodogradilište Uljanik! O tome da će privatizacija brodogradnje početi upravo prodajom Uljanika govori se mjesecima, ali Vlada to nikad nije službeno potvrdila, niti je precizirala rok u kojem će prodati pulski škver. Međutim, svoje planove s Uljanikom otkrila je u Pismu namjere Međunarodnom monetarnom fondu, u kojem objašnjava zašto pojedini ciljevi iz stand by aranžmana ipak nisu ispunjeni. Pismo je, u sklopu ocjene stand by aranžmana s Hrvatskom, objavljeno preksinoć na službenoj internet stranici MMF-a. S obzirom na procjenu po kojoj će samo za pripremu privatizacije Uljanika biti potrebno godinu dana, nije jasno kako Vlada cijeli proces planira završiti za devet mjeseci.

Uljanik će biti tek jedno od četrdesetak poduzeća u većinskom državnom vlasništvu što ga Vlada namjerava privatizirati u prvoj polovici sljedeće godine. Naime, iz Banskih dvora najavljuju da će se do sredine 2006. godine privatizirati čak trećina od 115 poduzeća iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojima država ima većinski udio. Obećava se i privatizacija manjinskih udjela u polovici od 1.010 poduzeća u kojima država ima manje od 50 posto dionica.

Najavljuje se, i to do kraja ove godine, prodaja 15 posto dionica Ine i završetak treće faze privatizacije HT-a, no ne precizira se što je njezin cilj i koliki će udio od preostalih 42 posto država prodati. Zasad se zna jedino da sedam posto dionica pripada radnicima pa državi ostaje tek 35 posto, što znači da bi u konačnici mogla ostati i bez kontrolnog paketa u domaćem telekomu. Do kraja ove godine Vlada se obvezala izraditi i plan privatizacije Croatia osiguranja.

I sam MMF zaključuje da bi sljedeća godina mogla biti ključna za rješavanje politički teških pitanja, a osim privatizacije tu svrstava i reformu zdravstva, restrukturiranje brodogradnje i HŽ-a, te anuliranje posljedica koje bi na makroekonomskom planu mogao imati povratak duga umirovljenicima. Tomu treba dodati i nova pravila u državnim subvencijama i potporama gospodarstvu.

Slične probleme kao i Hrvatska u brodogradnji je imala i Poljska. Iako je puno prije Hrvatske počela svoju privatizaciju, nije ni blizu rješavanja problema u toj grani. Najbolje to ilustrira slučaj najvećeg poljskog brodogradilišta Ščečina. Poljska je to brodogradilište privatizirala kao i većinu crne metalurgije, očekujući njihovo poslovno povezivanje i rješavanje dva problema. No, ništa od toga se nije dogodilo i nakon neuspjele privatizacije Ščečin je vraćen u vlasništvo države.