Protuobavještajna agencija (POA) i Obavještajna agencija (OA) spojile bi se u jednu agenciju koja bi se zvala Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), dok bi Vojno-sigurnosna agencija (VSA) postala Vojna obavještajna sigurnosna agencija (VOSA), ali i proširila djelokrug rada na inozemstvo, što je u skladu sa standardima NATO-a.

Stručnjaci koji su pisali novi prijedlog zakona smatraju da će ujedinjenjem POA-e i OA-e obavještajni rad biti puno učinkovitiji. Naime, POA je kao protuobavještajna agencija radila samo unutar granica Hrvatske, dok je akcije izvan zemlje preuzimala OA. To je često stvaralo probleme jer bi POA počela obradu nekog kriminalca ili terorista, a čim bi on izašao iz Hrvatske, na primjer u BiH, slučaj bi preuzimala OA. To je cijelu operaciju usporavalo, birokratiziralo, odnosno stvaralo probleme agentima na terenu.

I dok se oko tog dijela prijedloga zakona očekuje pozitivan stav struke i javnosti, problematične su predložene promjene koje se odnose na mjere tajnog praćenja i prisluškivanja. Tu predlagači zakona traže puno veće ovlasti za tajne službe na štetu nekih temeljnih ljudskih prava i sloboda. Tajno prisluškivanja telefona i mobitela, čitanje faks i e-mail poruka, tajni nadzor pisama i paketa te tajno praćenje, motrenje i snimanje sumnjive osobe, prema zakonu iz 2002. godine, sudac Vrhovnog suda mogao je odobriti samo dva puta. Prvi put to može trajati četiri mjeseca, drugi put tri mjeseca, a nakon toga ono je zabranjeno.

Prema novom prijedlogu, sumnjiva osoba pod obradom može biti također četiri mjeseca, ali broj produljenja ili novih mjera više nije ograničen, što znači da netko može biti prisluškivan i praćen cijeli život. Naravno da će za svaku novu mjeru ravnatelj službe morati Vrhovnom sudu dostaviti dodatno obrazloženje i razloge za takav postupak. Novost je također da o tome ne bi više odlučivao samo jedan sudac, nego vijeće od tri ovlaštena suca Vrhovnog suda.

Novim zakonom operateri će morati o vlastitom trošku osigurati funkcioniranje tajnog nadzora, a to, za potrebe službe, neće više raditi operater nego novo tijelo tajnih službi Operativno-tehnički centar. Njemu će VIP, T-HT, H1... morati osigurati trajan i izravan pristup svojim objektima i tehničkoj opremi, ali i uvjete da službe mogu same provoditi prisluškivanje i snimanje razgovora.

Predlagači zakona za agente traže i ovlasti koje ima policija: uhićenje i pretrage sumnjivih osoba, korištenje vatrenog oružja u samobrani. Odluku o preuzimanju i obavljanju poslova policije donosi ravnatelj tajne službe, ali uz prethodnu suglasnost ministra unutarnjih poslova i o tome odmah obavještava glavnoga državnog odvjetnika. Ovlastima policije agenti bi se mogli koristiti samo u hitnim i opasnim situacijama kad je ugrožena sigurnost najviših državnih dužnosnika, kad postoje prijetnje od terorističkog napada, ali i za sva djela za koja se može izreći kazna veća od pet godina zatvora, a počinitelji su u sastavu zločinačke organizacije.

Prema prijedlogu zakona, nadzor nad službama provodili bi Sabor putem Odbora za nacionalnu sigurnost, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i pučki pravobranitelj. To znači da u tom prijedlogu građanskog nadzora ne postoji više Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi kojim je do afere Puljiz predsjedao profesor s Fakulteta političkih znanosti Vlatko Cvrtila. Prema novom prijedlogu, taj bi posao umjesto Vijeća preuzeo pučki pravobranitelj. No postoji i alternativni prijedlog, prema kojem bi Vijeće ostalo.

Prisluškivanje, praćenje i snimanje, kako na javnim mjestima tako i u zatvorenim prostorima, mora odobravati isključivo sudbena vlast, i to za to posebno osposobljeni suci.