Slobodna Dalmacija: 30. 09. 2005.
DOZNAJEMO
PROMJENE U VRHU POLICIJESMJENA ŠEFA POLICIJE BENKO UMJESTO FRANIĆA
Kada se dovrši ova smjena, završava se operacija starog lisca Ivana Jarn
jaka i svojevrsna rekonstrukcija njegove stare kadrovske mreže. Kao jedan od razloga za Franićevu detronizaciju, spominje se njegova bliskost s Anđelkom Kačunkom, kancelarom Vojnog ordinarijataPiše: Jasna BABIĆ
Kako Slobodna Dalamacija saznaje iz neslužbenih političkih izvora, faktički je zgotovljena odluka o smjeni Ivice Franića, aktualnog ravnatelja policije.
Kao najvažniji u cijelom nizu razloga za njegovu detronizaciju, spominje se doista čudnovata bliskost s jednom upečatljivom duhovnom osobom - Anđelkom Kačunkom, kancelarom Vojnog ordinarijata. Zagrepčani Kačunka svakodnevno viđaju u automobilu s registarskom tablicom "ZG-angelo", koju je nesumnjivo ishodio zahvaljujući svom osobitom statusu u MUP-ovu ravnateljstvu.
Ne love Gotovinu
No, manje je poznato da između blagoslivanja policijskih objekata, kancelar Vojnog ordinarijata još i stoluje u MUP-ovim prostorijama u Ilici 335, tik uz Franjićev ravnateljski ured.
Tako se doznalo da za radnoga vremena njih dvojica intenzivno druguju. A onda, čim iziđe iz MUP-ove zgrade, Anđelko Kačunko posvuda širi priču kako ni Franiću ni njegovoj policiji ne pada na pamet da se upuste u istinski lov na haaškog bjegunaca Antu Gotovinu.
S obzirom na svoju reputaciju radikalnog desničara u redovima Crkve, prilično je jasno da Kačunko vjeruje kako time brani dobru političku reputaciju MUP-ovih čelnika. Istina je obratna: proeuropskoj strategiji premijera Ive Sanadera takva priča može prilično otežati situaciju jer podsjeća na dvostruku politiku prema Haagu. Osobito - ako je nekim slučajem točno da je ravnatelj Franić pod Kačunkovim utjecajem nastojao opstruirati haaški uhidbeni nalog.
Prema kadrovskom nacrtu koji je sastavljen zajedno s odlukom o smjeni Ivice Franića, funkcija ravnatelja policije rezervirana je za Marijana Benka koji je svojedobno već imao visoku poziciju u MUP-ovoj hijerarhiji.
Tko je Benko
Za ministarskog mandata Ivana Jarnjaka obavljao je dužnost njegova pomoćnika za kriminalistiku. Protivno svojoj volji, Marijan Benko umirovljen je još 1998., u tadašnjim obračunima unutar "liberalne" i "desničarske" frakcije HDZ-a.
Smatralo se da je najuren kao žrtva HDZ-ove desnice pod vodstvom Ivića Pašalića, koji je zakulisnim spletkama, ucjenama i kadrovskim čistkama nastojao osvojiti kontrolu nad policijskim aparatom, pravosuđem i tajnim službama.
U ovom trenutku Marijan Benko zaposlen je kao šef osiguranja koncerna "Agrokor", gdje se tijekom proteklih godina uhljebio prilično brojni kolektiv nekadašnjih HDZ-ovaca tzv. liberalne provenijencije. Posljednji put javnost se Benkom bavila početkom 2004., kada je zaprimio poziv na informativni razgovor s haaškim istražiteljima.
Na poziv se odazvao, bez ikave pompe i skandala. Odgovarao je na pitanja o aktivnostima MUP-ovih specijalnih postrojbi u Domovinskom ratu između 1993.
i 1995.Kako je njegov nekadašnji ministar Ivan Jarnjak danas vrlo utjecajan glavni tajnik HDZ-a, u MUP-ovim se kuloarima zaključuje da je riječ o svojevrsnoj rekonstrukciji Jarnjakove stare kadrovske mreže.
Tako bi Benko, navodno, oslabio osovinu koju danas čine Tomislav Karamarko, kao šef POA-e, i Vladimir Faber, kao šef osječke policije koja je konačno otvorila pitanje zataškanih ratnih zločina na tom području tijekom 1991.
Plan KOS
Pred novim ravnateljem je, također, zadaću da realizira zajednički britansko-hrvatski plan o stvaranju KOS-a, Kriminalističko-obavještajne službe MUP-a. Projekt je započeo SDP-ov prethodnik Ranko Ostojić, ali je zaustavljen, prvo zbog Ostojićevih sukoba s Franjom Turekom, tadašnjim šefom POA-e, a potom zbog promjene vlasti
nakon izbora 2003.Na drugoj strani, Ivici Franiću, nekadašnjem predsjedniku Skupštine Omiš, ocjenjuje se da je bizarni ortakluk s Kačunkom tek najdrastičniji u nizu gafova. Čim je imenovan početkom 2004., pojavila se optužba da njegova stručna sprema inženjera prometa ne korespondira s internim Pravilnikom MUP-a o naobrazbi koja je propisana za tu funkciju. Nadalje, nakon oružane pljačke zagrebačke Fine, Franić se javno i prilično vatreno založio za povratak smrtne kazne u domaće pravosuđe, tražeći krvnu o
dmazdu za kazneno djelo napada na službenu osobu. Time je pokazao da jedan inženjer prometa doista ne poznae ni Ustav republike Hrvatske, a kamo li njezino zakonodavstvo.Ipak, najvažnija dimenzija priče o Ivici Franiću, tiče se Ivana Jarnjaka. Ovom smjenom, naime, završava značajna kadrovsko-politička operacija staroga lisca, koji se odvija već cijelu godinu dana.
Jarnjakova pobjede
Kada je HDZ preuzeo vlast, Jarnjak se upustio u zakulisnu borbu protiv kadrovske sheme Luke Bebića i Branimira Glavaša, sadašnjeg i bivšeg HDZ-ovca. Jedan je za kratko uspostavio kontrolu nad tajnim službama, instaliravši na čelo POA-e Joška Podbevšeka.
No, Podbevšek je smijenjen. Naslijedio ga je Karamarko, Jarnjakov stari saveznik u koncipiranju države i njezinih polcijsko-obavještajnih institucija. Odlaskom iz HDZ-a Branimir Glavaš je također izgubio utjecaj na policijsku infrastrukturu koji je ostvarivao preko državnog tajnika MUP-a Ivice Buconjića.
Ukratko, u tihom nadmetanju trojice utjecajnih HDZ-ovaca oko najdelikatnijih instrumenata državne represije, Franićeva smjena označava konačnu pobjedu Ivana Jarnjaka.