JE LI SE VLADAJUĆA STRANKA DOISTA ODREKLA MRAČNOG DIJELA SVOJE PROŠLOSTI, KAKO TO PONOSNO OBZNANJUJE NJEZIN GLAVNI TAJNIK IVAN JARNJAK

Najzornija slika o aktualnoj situaciji u HDZ-u uprizorena je dramom u prebogatom Hrvatskom autoklubu. Premda navodno Sanader za to nije dao nikakav vidljiv poticaj, Damir Škaro nastupio je kao predvodnik nekadašnje “ustaške” frakcije HDZ-a: klasičnim političkim jurišem u hipu su osvojili zgrade, imovinu i upravu. Kao iskusan reformator Sanader je razvio dubinski uvid u psihologiju HDZ-ova kolektiva: dok vođa jamči pobjedu, nadmoć i vlast, dotle traje i podanička smjernost članstva

Glasom Ivana Jarnjaka, službeno i javno, obznanjeno je napokon da se vladajuća stranka odrekla vlastite prošlosti. “Ovo je reformirani HDZ”, uskliknuo je glavni tajnik HDZ-a u prošlotjednom intervjuu za Jutarnji list.

U Velikoj Gorici još traje skandal s klasičnim podmićivanjem HSP-ova vijećnika, koji evocira HDZ-ove tehnike iz tzv. zagrebačke krize koja se zbivala 1996. Nastavljen je kazneni postupak protiv Osječanina Branimira Glavaša, koji smrdi na političku odmazdu: Glavaševa uloga u davno poznatim ratnim zločinima aktualizirana je tek kada je postao HDZ-ov otpadnik. Stipe Gabrić Jambo, gradonačelnik Metkovića, lokalne HDZ-ove policajce uporno optužuje da pomalo ucjenjuju, pomalo iznuđuju mito. U rušenju bespravne gradnje na otoku Braču uklonjene su vikendice anonimnih građana, ali su pošteđene nekretnine glasovitih HDZ-ovih štićenika poput Nikice Valentića i Bože Prke...

No, najzornija slika o aktualnoj situaciji u HDZ-u uprizorena je dramom u Hrvatskom autoklubu. Službeno, riječ je o udruzi građana s imovinom goleme vrijednosti, profitabilnim državnim ovlastima i velikim plaćama. Premda Sanader za to, navodno, nije dao nikakav vidljiv poticaj, Damir Škaro nastupio je kao predvodnik nekadašnje “ustaške” frakcije HDZ-a. Klasičnim političkim jurišem u hipu su osvojili zgradu, imovinu i upravu u najvećem autoklubu u Zagrebu. Kako se čini, Sanaderu bi odgovaralo da se operacija nastavi do potpunog preuzimanja bogatih radnih mjesta u vrhu HAK-ove hijerarhije. Isti jurišnici bili su, naime, njegovi unutarstranački neprijatelji u doba svemoćnog Franje Tuđmana. S istim HDZ-ovskim krugom i danas bi imao silnih problema. Škarinu sljedbu blokira samo jedna činjenica: da je Sanader doveo HDZ do izborne pobjede, otvorivši tako kanale do obilnih financijskih izvora.

“Osim odlučnog obračuna s kriminalom, HDZ se reformirao još u dvije točke. Prvo, stranka je demokratizirana i decentralizirana, pa lokalni ogranci sami odlučuju o izbornim listama, kadrovskoj politici i koalicijama na općinskim razinama. I drugo, uveli smo stranački kodeks časti. Tko ga prekrši, tog izbacujemo iz HDZ-a. Izbačeni su, primjerice, neki načelnici općina”, obrazložit će Ivan Jarnjak za “Slobodnu Dalmaciju”.

I doista, kao glavni tajnik Ivan Jarnjak najmanje jednom tjedno u svom kabinetu prima predstavnike lokalnih stranačkih organizacija. Suprotno nekadašnjim običajima, dolaze mu sa svojim žalbama, primjedbama, referirajući kako su i zašto donijeli neku odluku. Na drugoj strani, u razgovoru sa Slobodnom Dalmacijom, Jarnjak uporno izbjegava navesti ime barem jednog općinskog načelnika koji je žigosan kao grješnik protiv stranačke etike i discipline. Kada se otvorilo pitanje moralno-političke podobnosti Dubravke Šuice, dubrovačke gradonačelnice, olako je pronađen argument za amnestiju njezinih neregularnih pothvata. Kako HDZ-ovci rekoše, Šuica je, istina, gradila kuću bez svih propisanih rješenja i dozvola, ali u tome nije bila jedina...

“Kao moj zamjenik Sanader se opirao tadašnjoj državnoj politici. Premda se nije javno eksponirao, na zatvorenim sastancima imao je običaj reći što misli. Odavno pripada društvu HDZ-ovih reformista. S Tuđmanom se intimno nisu slagali ni Ivan Jarnjak, Pavao Miljavac, Zlatko Mateša, Milan Ramljak, Miroslav Šeparović, Franjo Gregurić i mnogi drugi”, svjedoči danas Mate Granić, nekoć ministar vanjskih poslova, poznat kao jedan od prvih HDZ-ovih “liberala” u ratu protiv Gojka Šuška, lidera HDZ-ove desnice. Frakcijski okršaji događali su se samo na povjerljivim sjednicama Vijeća za nacionalnu sigurnost. Na njima se raspravljalo o uvijek istoj strateškoj temi: Domovinski rat i haaške optužnice.

Tehnologija ustaške i špijunske desnice

Početkom devedesetih Ivo Sanader još je bio daleko skloniji Gojku Šušku nego njegovim oponentima, HDZ-ovim reformistima. Kao dokazani “desničar” dospio je u Predsjednički ured Franje Tuđmana. Prema Granićevim sjećanjima, najuren je 1996., uz prilično zalaganje Šuškova saveznika Ivića Pašalića. Osjetivši tehnologiju ustaško-špijunske desnice na vlastitoj koži, Sanader se preselio u Ministarstvo vanjskih poslova i postao Granićev potajni istomišljenik. Poput ostalih HDZ-ovih “liberala”, od tog trenutka vodio je dvostruki politički život. Kritičan prema Tuđmanovoj državnoj strategiji, u Tuđmana se javno zaklinjao. S tim iskustvom “reformisti” su razvili dubinski uvid u psihologiju HDZ-ova kolektiva: dok vođa jamči pobjedu, nadmoć i vlast, dotle traje i podanička smjernost članstva. Kao aktualni premijer, uz pomoć najbližeg okruženja Ivo Sanader izgradio je neprijeporni autoritet, znajući vrlo točno što impresionira HDZ-ovu desnicu, čak i kada ga potajno ogovara.

Ipak, do ponosne Jarnjakove tvrdnje o “reformiranom HDZ-u”, proteklo je prilično godina. “Hrvatski generali su jamstvo opstojnosti naše države”, grmio je Sanader sa splitske Rive u veljači 2001., optužujući reformirane komuniste za nacionalnu izdaju i progon ratnih heroja. Postavši premijer, početkom 2004., povukao je vrlo očite revanšističke poteze. Vođen tradionalnim HDZ-ovim refleksom, Sanader je naručio obavještajnu prezentaciju POA-e, kao fundament za novu rundu HDZ-ova natezanja s Haagom. U duhu HDZ-ove političke baštine, haaški bjegunac Ante Gotovina umalo je oglašen žrtvom urote haaških istražitelja i unutarnjopolitičkih neprijatelja. U istom valu smijenjen je priličan broj zatečenih kadrova u državnim institucijama i ministarstvima.

Novi preokret dogodio se zapravo tek nedavno, s famoznim Akcijskim planom o suradnji Hrvatske i Haaškoga suda, koji uz ostalo uključuje pitanje organiziranog kriminala u sprezi s politikom i državom. Uočivši šansu da se u nacionalnu povijest upiše kao premijer koji je Hrvatsku priključio europskoj civilizaciji 21. st., Ivo Sanader od početka ove godine doista je bitno izmijenio vlastitu politiku. Po njegovu nalogu, svi institucionalni kapaciteti podređeni su hodu prema Europskoj uniji. Sanaderov povijesni projekt reflektira se, dakako, na samu Hrvatsku, pa i na njegovu stranku. Nema javnih ideoloških gafova, ustaškog trijumfalizma i osvetničkog antikomunizma. Policija hapsi, USKOK otvara istrage, tajne službe stavljene su pod kontrolu.