Kao što je nezahvalno bilo što prognozirati kad je riječ o Europskoj uniji, jer su njene odluke sve neizvjesnije i iznenađujuće, ipak diplomati u Bruxellesu izražavaju nadu da će u nedjelju biti sve dogovoreno i da će pregovori početi kako se i očekivalo u ponedjeljak, 3. listopada. I prije konačne odluke prevladava mišljenje da je Europa Turskoj zažmirila na jedno oko te da je bitno samo početi pregovore, a onda tek »pritisnuti« Ankaru da prizna Cipar i da poduzme niz neophodnih reformi.

Iako Turska i Hrvatska nemaju ništa zajedničko kad je u pitanju početak pregovora s EU-om, njihovi se putevi ipak neki način prepliću. Krug zemalja koji zdušno podržavaju pregovore s Hrvatskom, s Austrijom na čelu, već sada javno upozoravaju da ne bi bilo korektno početi pregovore s Ankarom, a zaobići Zagreb. Austrijski kancelar Wolfgang Schüssel osudio je dvostruka mjerila EU prema Turskoj i Hrvatskoj, a takve ocjene se sve više čuju i od drugih europskih lidera. U svjetskim medijima, i u petak su se pojavile spekulacije da će Austrija blokirati pregovore s Turskom ako ne dobije čvrsta jamstva da će pregovori početi i sa Zagrebom.

Odluka o početku pregovora s Turskom bit će bez sumnje politički kuriozitet, jer istovremeno dok dužnosnici EU-a najavljuju stroge kriterije za sve zemlje uoči početka pregovora, Ankara ih započinje odlučna da i dalje ne priznaje Cipar, punopravnog člana EU-a! Istovremeno samo prošle je godine zabilježeno 1200 slučajeva grubih kršenja ljudskih prava, a i kada je riječ o povijesti, Ankara nije spremna priznati mnoge »grijehove«, poput progona Armenaca.

S druge strane, Velika Britanija inzistira da pregovori s Turskom počnu kako je najavljeno, i ovih se dana vodi snažno lobiranje unutar zemalja Europske unije da se u nedjelju postigne sporazum. Nitko ne gaji iluzije da će pregovori s Turskom biti brzi, pa je realno očekivati da će se o članstvu Turske u EU raspravljati tek za sedam-osam godina, ako ne i kasnije.

Jurica Körbler