PRIVATIZACIJSKI APSURDI VLADA DOGOVORILA S HOLDINZIMA DA 84 POSTO DIONICA OPATIJSKE TVRTKE VRATE DRŽAVI ZA 580 MILIJUNA KUNA

Ustavni sud iz ladice je izvukao zahtjev za ocjenu ustavnosti pravilnika o besplatnoj dodjeli dionica kojim su zakinuti stradalnici Domovinskog rata, a ako je taj potez samo bio Vladino sredstvo pritiska oko dogovora za Liburniju, Koordinacija udruga polagatelja prava na dionice javnih poduzeća spremna je ići i na međunarodni sud

Iako još nema službene potvrde o nagodbi između Vlade i SN i Dom holdinga, čini se kako je, prema neslužbenim izvorima, ipak došlo do dogovora o nagodbi glede spora u vezi s Liburnia Riviera Hotelima. Prema tim informacijama, holdinzi će Vladi vratiti 84 posto dionica hotela (koje su tržišno procijenjene na 830 milijuna kuna), a Vlada će njima isplatiti 580 milijuna kuna, što je iznos "duga" što ga je pravomoćno holdinzima dodijelio arbitražni sud pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Dio tog novca će se, navodno, holdinzima isplatiti u gotovini, a veći dio u državnim obveznacima, s tim da su se, tvrdi se, fondovi odrekli 650 milijuna kuna, što je vrijednost drugog pravnog spora koji je još u procesu.

Međutim, kako doznajemo, u Državnom odvjetništvu nisu najsretniji takvim razvojem situacije, jer njihovi pravni stručnjaci smatraju kako je država zakinuta tim "kompromisom". Naime, analize Državnog odvjetništva kazuju kako je ovom drugom tužbom, teškom 650 milijuna kuna, ionako zahvaćeno 90 posto sporova iz prve tužbe teške 580 milijuna kuna. Iako se može činiti kako su holdinzi već popustili, jer je navodno tržišna vrijednost Liburnije 830 milijuna kuna, što je za 300 milijuna kuna više od "otpremnine", neki analitičari tvrde kako to baš i nije neko popuštanje, jer da je tržišna vrijednost Liburnije znatno manja. Zbog toga u Državnom odvjetništvu i dalje inzistiraju na daljnjoj pravnoj bitki s holdinzima i/ili postizanju kvalitetnije nagodbe.

Uza sve to, podatak da je Ustavni sud nedavno, nakon osam godina "skladištenja", iz ladice izvadio Zahtjev za ocjenu ustavnosti Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate, što ga je donio bivši ministar MUP-a Ivan Penić, i poslao ga Vladi na očitovanje, dovoljno govori o prevelikoj ispolitiziranosti ovog slučaja. Naime, taj zahtjev je 1998. podnio Čedo Ivan Žic, predsjednik Koordinacije udruga polagatelja prava na dionice javnih poduzeća.

Navodno je Ustavni sud taj slučaj izvadio iz ladice kako bi Vlada mogla jače "pritisnuti" holdinge, a rezultat toga bi mogao biti i navodni dogovor između Vlade i holdinga. Naime, kada bi Ustavni sud pozitivno riješio Žicov zahtjev, država bi se našla u gadnoj financijskoj situaciji, jer bi morala oštećenim sudionicima kuponske privatizacije vratiti 3,5 do četiri milijarde kuna. Stoga taj potez Ustavnog suda predstavlja samo "sredstvo za pritisak" na holdinge kako bi se postigla bolja nagodba. Država bi, dakle, holdinzima isplatila ukupno 580 milijuna kuna, ali bi se mogla namiriti iz sljedeće privatizacije Liburnia Hotela, ako se u međuvremenu ne nastavi pojedinačna rasprodaja objekata u tom kompleksu. Tako je apsurdnost hrvatske privatizacije dosegnula jedan od svojih tragično negativnih klimaksa. No ipak, kako doznajemo, Čedo Ivan Žic neće odustati od zahtjeva za ocjenu ustavnosti rečenog Pravilnika i ići će na strasbourški sud, ako bude potrebno, kako bi ishodio poštovanje Zakona o kuponskoj privatizaciji.

Čedo Ivan Žic, predsjednik Koordinacije udruga polagatelja prava na dionice javnih poduzeća, u zahtjevu tvrdi da su Pravilnikom o dodjeli dionica bez naplate umanjena prava stradalnika Domovinskog rata iz Zakona o kuponskoj privatizaciji, jer je na temelju odredbi Zakona vrijednost dionica "kuponskih" poduzeća trebala vrijediti oko 1,7 milijardi tadašnjih DEM, a Pravilnikom su im dodijeljene tvrtke u vrijednosti od 800 milijuna maraka. Financijski gledano, to je na tragu i tužbi koje su pokrenuli holdinzi, ali s tom razlikom što bi se onda čitav proces kuponske privatizacije vratio na početak, pa sadašnji holdinzi ne bi imali ništa.