Slobodna Dalmacija: 03. 10. 2005.

Kad tajna postaje javna

Tužitelji i istražni suci dužni su čuvati u tajnosti svoju istragu, no kada novinari za nju saznaju - tajne više nema. Novinar za objavljivanje takvih podataka više ne odlazi iza rešetaka

Silvije TOMAŠEVIĆ

Novinar više neće morati ići u zatvor ako oda istražnu tajnu. To je ključna novost nacrta novog teksta zakona o prisluškivanju koji je pripremila talijanska vlada i uputila ga u Parlament na usvajanje.

Dakle, za novinare koji objave sadržaj prisluškivanja "pokrivenog istražnom tajnom" ukinuta je kazna zatvora, ali se istodobno povećava iznos globe na petsto do tisuću eura, u odnosu na sadašnji zakon koji je predviđao novčanu kaznu od 51 do 258 eura, uz, dakako, određeni broj dana "iza rešetaka".

Svi zapisnici i popratni materijali o prisluškivanju morat će biti pohranjeni u posebnom arhivu koji će donositi odluku o mjeri i sadržaj razgovora. Zabranjeno je izdavanje kopije zapisnika ili snimke. Branitelji će moći samo pročitati i poslušati sadržaj. Tužitelji koji budu otkrili sadržaj prisluškivanja mogli bi biti kažnjeni zatvorom i do četiri godine.

Inače, nacrt zakona o telefonskom prisluškivanju u Italiji produžava vrijeme za kontrolu telefonskih pretplatnika na duže od tri mjeseca i to za istrage o mafiji, terorizmu i pedofiliji. Druga novost je obvezno preventivno upozorenje prisluškivanja svih onih koji dođu pod telefonsku kontrolu, ali koji nisu pod istragom, a bivaju prisluškivani ako slučajno dođu u telefonski kontakt s prisluškivanim. Oni, naime, moraju biti upozoreni.

Dakle, osnovno je da novinar ne može biti zatvoren ako je odao istražnu tajnu. Vlada desnog centra premijera Silvija Berlusconija koja je bila uvela zatvor za novinare, sada ponovno ispravlja zakon koji je sama donijela.

Zahvaljujući novinarima, mogla se nastaviti istraga "čiste ruke" koja je odvela u zatvor mnoge talijanske korumpirane političare. Podsjetimo, istraga tužiteljstva, posebno bivšeg suca Antonija di Pietra, bila bi, vjerojatno, na neki način zaustavljena da nije došla u javnost. Iz tužiteljstva je u javnost "procurila" informacija o istragama protiv pojedinih političara i više se nije mogla zaustaviti. Da su novinari tada mogli biti zatvoreni za izdavanje istražne tajne, vjerojatno bi se cijeli proces "čiste ruke" zaustavio.

Tužitelji i istražni suci dužni su držati u tajnosti svoju istragu (sada će biti kažnjeni i sa četiri godine zatvora ako se otkrije da su tajnu kazali nekom novinaru), ali kada ona dođe u posjed novinaru, praktički postaje javnom. Istina novinara se može novčano kazniti, ali visina te kazne nije zastrašujuća, dapače, niža je od cijene teksta ili dijela novinarske plaće.

Vlada desnog centra u kojoj je i predsjednik bio "žrtvom" procesa "čiste ruke" najprije je uvela zatvorske kazne za novinare, ali ih je sada morala izbrisati. Novinstvo je u Italiji, ali i drugdje u zapadnom svijetu, četvrtom silom (parlament, sudstvo, izvršna vlast i novinstvo), odnosno zasebnom ili kontrolnom snagom za prve tri sile (u bivšoj Jugoslaviji se za novinare govorilo da su sedma sila, a u Hrvatskoj...?), odnosno takozvanom javnom savjesti. Bilo bi nelogično kažnjavati savjest javnosti.

Dakako, novinar treba biti novčano kažnjen ako je iznio laž, ako je s neistinom nekoga uvrijedio, ali ne može biti kažnjen za objavu onoga što je doznao i ocijenio po svojoj savjesti da je važno za cijelu zajednicu. Za otkriće neke istražne tajne uvijek je odgovoran onaj koji je takvom treba zadržati. U trenutku u kojem ona dođe u ruke novinara postaje javnom.

Upravo stoga što je novinarska sloboda zapadnu demokraciju razlikovala od tzv. socijalističke, gdje su tzv. državni ili stranački interesi bili iznad društva i pojedinca, pomalo začuđuje gotovo prognaničko držanje jednog suda sa sjedištem u zapadnoj polovici Europe na novinare iz jedne države koja je bila s druge strane željezne zavjese zato što su se počeli ponašati kao njihovi kolege na zapadu. Ako se pogriješilo u stvaranju zakona kojim se može zatvoriti savjest javnosti, onda bi se, kao što je učinila talijanska vlada, trebalo staviti ruku na srce i koraknuti unatrag.