Oba su scenarija moguća. Protiv Tomčića je već istupilo nekoliko stranačkih lidera pa se nagađa da bi za njegovo mjesto moglo kandidirati, na stranačkoj konvenciji u prosincu, četiri, pet kandidata. Ni Tomčić ne sjedi prekriženih ruku. Na važna mjesta u gradskim i županijskim organizacijama HSS-a, iz kojih će doći delegati što će birati predsjednika, gura svoje ljude da bi zadržao glasove. Doista, rovovska se borba vodi među seljacima i pravo je čudo da Tomčić, uz sav taj posao, još može koncilijantno pratiti zbivanja u Bruxellesu i sudjelovati u parlamentarnim raspravama o korupciji i privatizaciji.

Prošlotjedni incident u Splitu, gdje je lokalno čelništvo HSS-a napustilo i svoje funkcije i stranku, pokazuje kakvo je stanje u stranci. Kako su objasnili sad bivši splitski HSS-ovci predvođeni Željkom Sikiricom, stranku na čijoj su listi dospjeli u gradska vijeća i županijsku skupštinu napuštaju zbog »samovoljnog i nasilnog postupka stranačke središnjice« jer im je nametnula kandidata za predsjednika stranačkog ogranka. Splitski »seljaci« kažu da je riječ o »samovolji predsjednika HSS-a«, a ne biraju riječi ni kad se govori o njegovom bliskom suradniku Luki Roiču. Njihov potez ne može izazvati krizu vlasti u Dalmaciji jer je nisu ni osvojili, no potvrđuje krizu u HSS-u kao i da se sve strane, a naročito sam Tomčić, spremaju za konačni obračun u prosincu.

Glavni Tomčićev protukandidat je, prema kuloarima, bivši ministar za obrt i malo poduzetništvo Željko Pecek. Tu su još Ante Markov, Ante Simonić, Zvonimir Sabati i Josip Friščič. U širem krugu zainteresiranih za predsjedničko mjesto, ili drugi visoku funkciju u HSS-u, su Marinko Filipović i Božidar Pankretić. Sam Tomčić potvrdio je, u izjavi za medije, vlastitu kandidaturu, pa je jasno da će 17. prosinca biti presudni dan za njegovu karijeru.

Svaki od Tomčićevih protukandidata, iako je teško vjerovati da će ih biti toliko, ima iza sebe dosta godina i uspjeha u HSS-u. Neki su na odgovornim dužnostima u lokalnoj samoupravi, poput koprivničko-križevačkog župana Friščića. Drugi su dugo bili na takvim mjestima, poput bivšeg međimurskog župana Sabatija. Ministri su bili Pecek i Pankretić, a Simonić je bio potpredsjednik Vlade. Markov, utjecajni dalmatinski HSS-ovac, vodi saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a Filipović je godinama vodio važne institucije. Dakle, Tomčić ima ozbiljne suparnike iskusne u politici koji se neće moći dovesti u zabludu olako izrečenim obećanjima. Usto, svaki od njih ima svoju stranačku bazu. Peceka podržavaju Slavonci, Pankretića bjelovarska županija, a Markov i Filipović imaju unutarstranačke glasače u južnoj Hrvatskoj. Stoga je razvidna i Tomčićeva briga za sastav lokalnih ogranaka HSS-a jer iz njihovih redova dolazi tisuću birača koji moraju izabrati, ali mogu i predložiti novog vođu. Tomčić je na čelo HSS-a došao 1994., poslije smrti obnovitelja stranke Drage Stipca. U to je vrijeme HSS bio tihi partner HDZ-a, a Tomčić ministar u Valentićevoj vladi. Kasnije se priklonio opoziciji, sudjelujući u koalicijama s HNS-om, HSLS-om i kasnije LS-om, no zvjezdane trenutke karijere Tomčić je doživio 2000. kad je, zahvaljujući širokoj poslijeizbornoj šesteročlanoj koaliciji, postao predsjednik parlamenta. To je uspjeh koji će teško ponoviti.

Toga je, još dok je bio na dužnosti predsjednika Sabora, sam postao svjestan pa se umirovio na jedan dan da bi za starost osigurao visoku dužnosničku mirovinu. O Tomčićevoj smjeni počelo se govoriti prije nekoliko mjeseci kad je stranka, drugi put zaredom, izgubila izbore. Nakon parlamentarnih izbora u studenom 2003. HSS je prešao u opoziciju na nacionalnoj razini, a na lokalnim je izborima u svibnju stranka izgubila vlast i utjecaj u nizu gradova i županija. Iako je za gubitak izbora optužio koalicijske partnere, ponajprije SDP, Tomčić je ostavio dojam političkog gubitnika. Istraživanja rejtinga političkih stranaka taj dojam potvrđuju. Sad HSS dobiva oko pet posto glasova, što ga čini neatraktivnim partnerom. Svađa s SDP-om zbog vlasti u nekoliko županija i Račanove izjave da će teško opet surađivati s Tomčićevom strankom još su više smanjile atraktivnost HSS-a na političkoj tržnici. Izbor novog ili pomlađenog vodstva bio bi logičan za rješavanje očite krize u kojoj je jedna od najstarijih hrvatskih stranaka. Taj bi savjet dakako, osim HSS-u, bio koristan i nekim drugim strankama.