Iako će vanjski dug do kraja godine dosegnuti 83 posto BDP-a, a alarm se obično pali na 80 posto, Hrvatska može to breme iznijeti bez potresa, pod uvjetom da nastavi usporavati zaduživanje, dovrši reforme i ubrza gospodarski rast

Vanjski dug Hrvatske krajem srpnja iznosio je 24,14 milijardi eura, te je u odnosu na kraj srpnja 2004. dug veći 9,6 posto ili 2,12 milijardi eura. Međutim, navode analitičari Raiffeisen banke, prosječna stopa godišnjeg rasta vanjskoga duga u sedam mjeseci 2005. iznosila je 10 posto, a u istom razdoblju lani 29 posto, što ukazuje na usporenje zaduživanja.

Poduzeća su također povećala svoje inozemne obveze za 916 milijuna eura, što čini godišnji rast od 16,3 posto. Navedena kretanja utjecala su i na promjenu udjela pojedinih sektora u vanjskom dugu. Tako se krajem srpnja 2004. čak 34 posto ukupnog inoduga odnosilo na dug države, dok je u srpnju ove godine njezin udjel smanjen na 28,6 posto. Istodobno su poslovne banke svoj udjel s lanjskih 31,5 posto povećale na 34,8 posto, a poduzeća s 25,5 na 27,1 posto.

Dakle, iako je država značajno smanjila zaduženje u inozemstvu, rast duga i dalje pumpaju banke, a sve više i velika poduzeća koja se izravno zadužuju na jeftinijem inozemnom bankarskom tržištu. Ako se takav trend nastavi, guverner HNB-a Željko Rohatinski najavio je daljnje "zatezanje" mjera za ograničenje zaduženja koje bi se mogle proširiti i na poduzeća.

Krajem ove godine, ukupni vanjski dug bi trebao, prema projekcijama HNB-a, iznositi 83 posto BDP-a. Ekonomski analitičari tvrde kako je gornja "alarmna" granica 80 posto BDP-a, ali uz ogradu da uvijek u obzir treba uzeti i brojne druge ekonomske odrednice, te ukupnu sposobnost države da uredno izmiruje dužničke obveze. Upravo zbog toga što je hrvatski vanjski dug premašio 80 posto BDP-a, glavni cilj stand-by aranžmana i jest njegovo postupno smanjivanje.

Kako bilo, već za koju godinu Hrvatska više neće moći deficit državnog proračuna financirati prodajom poduzeća (sve će biti prodano). U međuvremenu Vlada mora smanjiti taj deficit i ojačati gospodarstvo kako bi moglo iznijeti proračunski teret. Zbog toga će i "operacije" koje slijede biti bolne, a valja nam se nadati da će pacijent na koncu preživjeti.

Iako su hrvatske banke većinom u stranom vlasništvu, pa njihove matične banke snose rizik poslovanja banaka u našoj zemlji, to važi jedino za krizu koja bi pogodila samo Hrvatsku. Ako bi kriza zahvatila i zemlju u kojoj se nalazi matični vlasnik određene hrvatske banke, te ako bi i matična banka bankrotirala, tada bi RH morala preuzeti i dugove njezine banke registrirane u Hrvatskoj. Dakle, problemi bi mogli eskalirati u slučaju većih poremećaja na regionalnom i svjetskom tržištu. Tko je spomenuo naftu?