Slobodna Dalmacija: 04. 10. 2005.

IZA KULISA EUROPSKI DIPLOMATI O VELIKOM HRVATSKOM "POVRATKU EUROPI"

Ulazak u EU nakon 2007.

Iako je Hrvatska zbog prepreke u vezi s Gotovinom izgubila 2007. i 2009. kao mogući datum priključenja, ona će postati članica puno prije Turske

IZ LUXEMBOURGA: Ines SABALIĆ

Hrvatska i vjerojatno Turska počinju pregovore o priključenju u Europsku uniju, nakon što je u posljednji trenutak riješena kriza koja je prijetila zaustavljanjem ili velikim usporavanjem procesa proširenja, kriza koja je podjednako nastala i Luxemborgu i u Ankari. Svoj put prema Bruxellesu dvije zemlje ne počinju s istih startnih pozicija.

Što se tiče Hrvatske, svi priznaju da se radi o "povratku Europi" kao i nešto ranije kod zemalja srednje Europe. Pravo delikatno pitanje bila je i ostaje Turska. Otvaranje procesa priključenja za Hrvatsku ovdje se čini logičnim, a prepreke zbog kojih do toga nije ranije došlo tehničke su prirode, a ne strukturne. Drukčije je s Turskom, gdje su eventualni dobici i gubici golemi, a s kojom je Eunija jučer otvorila proces, čini se, više procjenjujući štetu koja bi nastala da to nije napravila nego korist koju očekuje.

Priključenje prije Turske

Iako je Hrvatska zbog prepreke u vezi s Gotovinom izgubila 2007. i 2009. kao mogući datum priključenja, ona će postati članica puno prije Turske.

Dok ovo javljamo, očekuje se da Turska prihvati paket iz Luxembourga u kojoj su za nju dva ograničenja. Austrija je odustala od toga da se kao cilj tursko-europskih pregovora postavi i povlašteni odnos, a ne samo članstvo, ali je inzistirala da se kaže da Unija može primiti nove članice samo ako je za to dovoljno ekonomski i politički sposobna.

Uz to, Cipar, koji se jučer ujutro drugog dana ministarskog sastanka uključio u igru, zahtijevao je da se Turska obveže da neće kočiti "članice EU-a" u njihovim daljnjim međunarodnim integracijama. Cipar je imao na umu NATO, gdje je Turska vrlo jaka, a Ankara, pred kojom stoje u najmanju ruku 15-godišnji pregovori, željela je zadržati tu stratešku prednost. Ovaj drugi ciparski zahtjev izazvao je veliki bijes u Ankari, koji je prijetio kolapsom dogovora.

Jack Straw nastojao je nagovoriti europsku stranu na popuštanje upotrebljavajući medijski pritisak i ocrtavajući katastrofične scenarije ako do pregovora ne dođe. I ovdje se vjeruje da će poziv Condoleezza Rice u Ankaru deblokirati i njihove pregovore.

Jack Straw je već prije nekoliko dana dobio od austrijske ministrice Ursule Plassnik izjavu da turski i hrvatski slučaj nisu povezani. Čim je to čuo, Straw je sazvao sastanak Radne skupine za ponedjeljak ujutro, tako da turska diskusija bude završena prije nego što se otvori hrvatska. Ustvrdilo se da su i Austrija i Hrvatska nastojale iz sigurnosnih razloga razdvojiti slučajeve dvije zemlje. Makar je Hrvatskoj bilo lakše ići u brazdi Turske ako sve bude u redu, ipak je povezivanje s njom bilo još rizičnije. U ponedjeljak ujutro Straw je dobio od Ursule Plassnik potvrdu da Austrija odustaje od zahtjeva za "povlaštenim položajem" na kraju turskih pregovora. Sve članice osim Britanije osjećale su nelagodu pred otvaranjem prema Turskoj. U kuloarima Austrija sigurno nije bila usamljena u svome stavu, inače Plassnik ne bi mogla tako dugo odolijevati pritisku 24 druge članice. Što je Austrija dobila zauzvrat?

Povijesna debata

Na marginama ove velike povijesne debate u kojoj je riječ o identitetu Europe, a koja se ponekad vodila i niskim udarcima, odvijala se mala hrvatska priča. Hrvatska delegacija, na čelu s Ivom Sanaderom, stigla je u Luxembourg u nedjelju navečer, kad je premijer održao nekoliko kratkih sastanaka s europskim izaslanstvima. U ponedjeljak ujutro iz švedskih izvora procurila je vijest da je haaški izvještaj povoljan, a oko ručka Sanader i Del Ponte razgovarali su iza zatvorenih vrata. U ovom trenutku nemoguće je reći na što se konkretno obvezao hrvatski premijer i koje još ključne igrače u slučaju Gotovina Haag dodatno traži.