Kao da mu nije dosta nevolja i kontroverzi koje je izazvao i zbog kojih mu sada nije lako, američki je predsjednik George Bush ponovo natrčao na tanak led. Zatražio je od Kongresa da razmotri uvođenje posebnih predsjedničkih ovlasti prema kojima bi u slučaju katastrofa ili izvanrednih situacija vojska mogla preuzeti svu kontrolu. Pod komandom vrhovnog zapovjednika Busha, dakako.

Takva bi ideja svugdje izazvala zazor, a pogotovo u Americi, gdje se riječi poput sloboda i demokracija pišu tako velikim slovima da to ostatku svijeta djeluje pomalo nestvarno. No, Bush u prijedlogu kojemu je teško ne priznati potpuno pomanjkanje političkog senzibiliteta, nudi rješenje za situacije koje bi izazvala neka nova Katrina, epidemija ptičje gripe ili, ne daj Bože, neki novi teroristički udar: vojska će izaći iz kasarni i preuzeti stvar u svoje ruke. Oni kojima to zvuči poput »vojne hunte amerikane« najprije će se morati prisjetiti New Orleansa nakon Katrine, kada je američka vlada prekasno poslala i pomoć i vojsku da pazi na red u tom kaosu. No, ono što je tada bilo prekasno i premalo, u Bushevu je prijedlogu - previše. Oni koji, užasnuti glibom u koji je Amerika upala u Iraku, pozivaju na povlačenje i povratak američke vojske kući, svakako nemaju na umu takvo rješenje o kojemu sada tako neoprezno govori Bush. Ali za mnoge je (pa i u komentarima u američkim medijima) i ovaj prijedlog »samo još jedan dokaz da su osnovane sumnje u sposobnost američkog predsjednika da se suoči s rastućim problemima« (Bob Herbert u The New York Timesu). Rat u Iraku američka javnost već doživljava kao »promašaj od samoga početka«. Ne govoreći sada o, čini se, izmišljenom povodu za taj rat, činjenica je, slažu se mnogi američki analitičari, da Bush u Irak nije poslao dovoljno vojnika, niti ih je odgovarajuće opremio. A čini se da nitko nema ideju kako da se završi tamošnji kaos i dokrajči američka misija u ratu prema kojemu onaj vijetnamski već pomalo djeluje kao puki granični incident, ili tako nekako. Katrina je, pak, u New Orleansu, nakon svih užasa, proizvela još i »car-je-gol« otkriće, pokazujući da Busheva vlada nije (bila) u stanju reagirati na jednu prirodnu katastrofu kako treba.

Ako se tome pridodaju i najnovije »etičke afere« kroz koje prolazi Busheva administracija, slika je sasvim deprimirajuća, i Bush je već u opasnosti da ga povijest proglasi najgorim američkim predsjednikom dosad. A pouka? New York Times kaže da treba izdržati još tri godine Busha, a onda na izborima treba zaboraviti na uobičajene političke floskule kao što su lijevo i desno, demokrati ili republikanci, liberalno ili konzervativno. Jedina važna riječ morala bi biti - kompetentno.