Reformiranje hrvatske države u priželjkivanom EU roku, napose njezina pravnog sustava, iz sadašnje perspektive doima se gotovo kao nemoguća misija. Marni domaći sljedbenici "resavske škole" mogu zakone prilagođene europskim standardima štancati kao na tekućoj vrpci, ali nas to neće učiniti zemljom vladavine prava. Jer oni koji su dužni zakone provoditi, a građane od bezakonja i kriminala štititi, najzaslužniji su proizvođači kaosa. Laž je pretpostavljena istini, ovdje se do mitskih visina uzdižu lažni heroji, godinama se s blagoslovom državnih institucija stimulira primitivizam i izgradnja posve nakaradnog sustava vrijednosti kao temeljnog produkta, nuspojave kvazinacionalnih interesa na kojima uspješno parazitiraju lažni tajkuni, lažni jet-set, lažne moralne vertikale, tzv. stupovi društva. Demokracija figurira tek kao silikonski implantat na brzinu utiskan u paragrafe radi "pravne estetike" koja stvara privid hrvatske kompatibilnosti s globalnom "europskom državom". No, kad implantat prsne pod pritiskom dnevnih kušnja kojima je izložen trolist policija-državno odvjetništvo-sudovi, smrdljivi iscjedak zagadi mnogočije ruke i savjest.

Ludnica je ovo, brate, metaforična i doslovna. U njoj neki raskoš svoga vehementnog šakačkog talenta periodično stavljaju u funkciju samozvanih distributera pravde, postavljenih izvan i iznad zakona. Poput notornog Igora Štimca, "Hajdukove" alfe i omege, dugovječno instalirane u klupsku upravu kako bi batinom "štitio" tamošnju nomenklaturu od navijačkog odiuma artikuliranog u zahtjevu "Uprava, odlazi!" Takvi Torcidini bukači, dočim ih spazi Štimčevo oko sokolovo, moraju računati na krvavi sudar s njegovom čeličnom pesnicom. Ma gdje bili, pa makar i u zagrebačkoj narodnjačkoj "Ludnici", zanjihani u ritmu cajkaškog turbofolka, u slavu pobjede "vatrenih" nad Švedima. Kakav su previd naivni mladci učinili! Gdje im bi pamet da se guraju s probranom klijentelom Obradovićeve birtije rezervirane za arhetipske primjerke ovdašnjih celebrityja?! Takvima je šaka redovito brža od pameti, pa nije ni čudno da su, u ambijentu bizarne "Ludnice", navodno iz čista mira, dvojica mladića brutalno pretučena. Nabrijana Torcida od Hajdukova predsjednika Grgića traži suspenziju rabijatnog Štimca. Kaj god! Pa čak ni premlaćeni navijač ne kani podizati tužbu protiv svemogućeg nogometnog gazde, nakon što mu je ovaj utjerao strah u prodrmane kosti. Ergo, ima biti kuco i ubuduće paziti da se u isto vrijeme, na istome mjestu ne nađe s osebujnim čuvarom Hajdukova ugleda i časti.

Kad zamjenica glavnog državnog odvjetnika Božica Cvjetko od DOV-a nije zaradila suspenziju unatoč tome što se protiv nje vodi stegovni postupak zbog zataškavanja jedne od najopskurnijih zlostavljačkih afera (slučaj Brezovica), pri čemu čak i Mladen Bajić drži da je zlorabila svoj položaj i nanijela nesagledivu štetu ugledu Državnog odvjetništva, što uopće očekivati u odnosu na Štimca. Nota bene, prikrivanjem skandala u ladice Cvjetko je sekundirala zločinu: seksualnom zlostavljanju mentalno retardirane djece bez roditelja koja nisu u stanju ni braniti se ni zaštititi se. Umjesto jedine pravične sankcije - otkaza - zamjenica glavnog državnog odvjetnika, "zbog dugogodišnjeg rada u DO-u", ostaje na poslu i dok stegovni postupak traje.

Zakoni, dakle, nisu za sve građane jednaki. Sudovi će besramno smjestiti iza brave staricu koja na tržnici prodaje pohabane hlače svoga pokojnog supruga kako bi mogla kupiti kruh i mlijeko. Neće se libiti izdavanja naloga za policijsko privođenje novinara na sud, pa i kada ga treba pripratiti iz jednoga grada u drugi na saslušanje, poput kakva kriminalca. E da bi mu, nakon prisilnog dovođenja na sud, u pratnji dvojice policajaca, tek priopćili kako se na raspravu nisu odazvali ni tužitelj ni njegov odvjetnik. Koji nisu pripraćeni. Rasprave, dakle, nema. Novinaru je vratiti se u pratnji kući, a 170 kilometara prijeđena uzaludnog puta ionako financiraju porezni obveznici! To što je toga dana onemogućen u svome poslu, suda se nimalo ne tiče. Toliko o racionalnosti i vjerodostojnosti postupanja našeg neovisnog pravosuđa, koje na jedan način tretira sitnež, a na kudikamo senzibilniji "stoku krupnog zuba". I tako će biti dok je Lozina, Kljajića, Cvjetka i inih lažnih autoriteta sudbene vlasti, ma koliko mi o reformama propovijedali i Europi se lažno predstavljali.