Na tekst u "Slobodnoj" da je proradila kadrovska metla u SDP-u čaršija je odvratila vicem: "Najbolje je da Račan pomete samog sebe." Iz šale proizlazi pitanje: — Jesu li za izgubljene parlamentarne i loše rezultate u Dalmaciji na lokalnim izborima krivi oni u vrhu SDP-a ili baza? Odgovor bi bio: — I jedni i drugi. U Splitu konkretno, birači ljevice siti su Jurjevića i najužih suradnika koji već petnaest godina s manjim ili većim uspjesima vode ogranak. Kažem siti, ne zato što su oni sve to vrijeme radili loše. Dapače, imali su odličnih rezultata, ali su predugo u sedlu — došlo je vrijeme za smjenu generacija. Slično je i s Ivicom Račanom. S SDP-om se u petnaest godina višestranačja popeo od samoga dna, na kojem je bio nakon prvih demokratskih izbora, do vrha — trećeg siječnja 2000.. Nakon poraza činilo se da je svjestan kako njegovo vrijeme prolazi, pa je najavio da će "odšefovati" mandat u stranci, ali više neće biti predsjednikom Vlade. Sada sam sebi opet skače u usta: veli, nekidan, kako situacija od njega traži da opet preuzme kormilo države. Čuj, traži?! Ima u SDP-u mlađih, sposobnijih, energičnijih, samo trebaju dobiti šansu. Znam, sada će Račan reći: "Pa, neće nama novinari određivati tko će voditi stranku i Vladu?!" I neće — ali će to činiti birači, njih se ne može prevariti.