Početkom rujna 2005., Međunarodna krizna skupina obnovila je zahtjev iz studenog 2000. godine za zabranu Srpske demokratske stranke BiH sa obrazloženjem “da ta stranka predstavlja jedan vrlo moćan kriminalno gospodarski blok koji neophodno treba razbiti, jer sprječava napredak cijele BIH”. Koncem rujna visoki predstavnik za BiH Ashdown djelujući u tom pravcu, blokirao je sve financijske račune i transakcije SDS-a u Republici Srpskoj i BiH. Prvi put je tako oblikovan zahtjev za zabranu SDS-a bio upućen Međunarodnoj kriznoj skupini iz Zagreba u svibnju 2000. godine, a američki veleposlanik pri OUN R. Holbrooke zatražio je zabranu djelovanja SDS-a kao terorističke organizacije, nekoliko mjeseci kasnije, u studenom 2000. godine.

Analizirajući ratno i poslijeratno razdoblje postoje brojni ozbiljni razlozi za zabranu SDS-a, koji svjedoče o zločinačkom djelovanju političke organizacije SDS-a BiH.

Pod rukovodstvom SDS-a u BiH izvršen je najveći genocid, urbicid i kulturocid u Europi poslije drugog svjetskog rata. Protjerano je civilno bošnjačko i hrvatsko stanovništvo sa pola državnog teritorija, pa se procjenjuje da je 500.000 (petsto tisuća) Bošnjaka i 400.000 (četiristo tisuća) Hrvata napustilo svoje domove, jer je provedeno etničko čišćenje, radi stvaranja države u državi, "Republike Srpske”. Međunarodna zajednica je Daytonskim sporazumom priznala rezultate agresije i zločina priznavajući "Republiku Srpsku", koja nikada u povijesti nije postojala a niti su Srbi imali političku autonomiju na pojedinim dijelovima državnog teritorija BiH, jer nigdje nisu imali dvotrećinsku (2/3) većinu stanovništva. Pored toga, Badinterova komisija EU i Odluke konferencije o Jugoslaviji priznali su bosanskim Srbima samo pravo nacionalne manjine po međunarodnim konvencijama.

U agresivnom ratu uništeno je od strane bosanskih Srba i njihovih paravojnih jedinica 534 džamije i 321 crkveni i vjerski objekat. U samoj Banja Luci, gdje nije bilo ratnih okršaja organizirano je od strane SDS-a BiH rušenje 17 džamija, tako da nije niti jedna ostala, iako su neke bile pod zaštitom UNESCO-a radi svoje kulturne i povijesne vrijednosti.

SDS BiH je dakle zadržao etnički očišćen teritorij, protivno međunarodnim pravnim normama, a svoju nedemokratsku i neljudsku politiku je nastavio i poslije Daytona, što međunarodna zajednica tolerira i prešutno odobrava. S druge strane, međunarodna zajednica je sve proteklo vrijeme provodila politiku povratka bosanskih Srba i njihove imovine kao i stanarskih prava u gradovima i selima gdje žive Bošnjaci i Hrvati kao većina. Izbacuju se prognanici iz privremenog smještaja, a ne dopušta im se povratak u njihove kuće i stanove u Republici Srpskoj, gdje su naseljeni hrvatski Srbi.

U miru se, nažalost, nastavlja politika diskriminacije i ugrožavanja ljudskih prava Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj, koja je stvorena zločinima i genocidom u njihovoj matičnoj državi.

Sigurno je da dio odgovornosti za terorističko djelovanje SDS-a BiH donekle snosi i politička stranka SDA, odnosno njeno vodstvo, jer je spriječilo zabranu djelovanja SDS-a, poslije Daytona. Naime, u knjizi Richarda Holbrooka "Zaustaviti rat" zabilježeno je da je predsjednik SDA Alija Izetbegević, spriječio zabranu SDS-a BiH riječima: "Treba samo maknuti Karadžića, a s Krajišnikom se može surađivati".

Na temelju iznesenih činjenica, HSP 1861. u svibnju 2000. godine, predložio je ondašnjem visokom predstavniku međunarodne zajednice ambasadoru Petritschu, američkom veleposlaniku u BiH Milleru i Međunarodnoj kriznoj skupini da zabrani djelovanje SDS-a BiH u interesu poštivanja međunarodnog prava i provođenja Daytonskog sporazuma koji je zapravo "smokvin list za podjelu države BiH” prema izjavi bivše državne tajnice SAD Madeleine Albright, koja je objavljena u SAD-u 1996. godine. U navedenoj izjavi Albright tvrdi “da je mirovnim sporazumom u Daytonu nametnut nepostojeći model države, koji se ne može provesti u život.”

Zabrana djelovanja SDS-a i ukidanje Republike Srpske, nužan su preduvjet za stabilizaciju političkih, gospodarskih i društvenih odnosa u BiH, njenu integraciju i priključenje europskim institucijama te slobodnom, demokratskom razvoju cijele regije u skladu sa dostignućima moderne civilizacije, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.