Kad se za bilo koji sastanak na vrhu u medijima ustvrdi da je bio iznimno uspješan, onda to odmah podsjeti na protokolarnu samohvalu njegova organizatora. Međutim, u Zagrebu nije bilo tako. Iako su ga neki komentatori već ocijenili kao »dosadnjikav«, zagrebački je summit najavio dodanu vrijednost budućem međunarodnom položaju Hrvatske.

Svijest o važnosti međunarodnih odnosa jedna zemlja može dokazati snažnom aktivnošću u putovanjima njezinih čelnika, no često se »zaboravljalo« naglasiti da dokaz uspješnosti i potvrda važnosti, grubo rečeno, dolazi u obliku brojki onih koji u svijetu nešto znače, a odluče posjetiti tu državu. Hrvatska je na sastanku na vrhu u Zagrebu okupila respektabilan broj srednjoeuropskih i balkanskih čelnika. Drugi summit organiziran u Hrvatskoj, nakon onoga Europske unije 2000. godine, može se slobodno upisati u knjigu jednog od većih uspjeha ove mlade europske države.

Možda je ipak najvažnija vijest sa summita sastanak s predstavnicima europskih kompanija čiji godišnji promet premašuje 400 milijardi eura i koje zapošljavaju milijun i pol radnika. Izraz nedvojbenog interesa za investiranje u Hrvatsku jedna je od najvažnijih vijesti, ne samo s ovog summita nego i u nekoliko posljednjih godina. Hrvatskoj su potrebna strana ulaganja i stručna znanja da bi kasnije, kao punopravna članica, mogla iskoristiti činjenicu da joj se tržište povećalo nekoliko desetaka puta. Napokon, predstavnik europskoga krupnog biznisa, predsjednik Daimler Chryslera Klaus Mangold baš je na sastanku u Zagrebu ustvrdio kako vidi Hrvatsku kao poslovno središte ovog dijela Europe. Ekonomska integracije Hrvatske u Europu nemjerljivo su važne, pa su intervencije hrvatskog predsjednika o neobuzdanom kapitalizmu i neoliberalizmu kao uzroku krize EU-a ostale s punim pravom - nezapažene.

Neki novi summit u Zagrebu, dakle, treba željeti što prije. Sa summitima nam očigledno - ide.