Bogati uvijek postaju još bogatiji, to smo naučili. Sad pak moramo shvatiti kako zaslužni postaju još zaslužniji i vidjeti kako će proći siromašni. Po logici stvari, nažalost, oni postaju još siromašniji, no nova bi zagrebačka priča to mogla demantirati. Nekad siromašni, socijalni slučajevi koji su nasilno ušli u gradske stanove, naime, ne bi smjeli biti još siromašniji jer im grad Zagreb kani dati pravo prvokupa na stanove u kojima žive.

Odluke neće biti dok se ne dovrši revizija stanova, ali tako bi Zagreb trebao riješiti problem 1200 tužbi protiv bespravno useljenih - parničenje je skupo, kao i održavanje tih ipak gradskih stanova na što godišnje ode 12 milijuna kuna, pa ih je najbolje prodati i dobivenim novcem graditi nove stanove. Šteta je jedino što se to nitko nije sjetio, ili nije dopustio da se provede, posljednjih desetak godina.

Ne želeći ulaziti ni u koju priču posebno, ipak je pitanje kako će nekad socijalni slučajevi koji su, realna je pretpostavka, iz očaja nasilno ulazili u gradske stanove, sad te stanove otkupiti? Još strašnije zvuči pitanje kakva se poruka time šalje svim ostalim slučajevima kojih, kao i svuda, ima i u nas? Uđi nasilno u stan, plaćaj povlaštenu najamninu i čekaj da ti netko ponudi pravo prvokupa? Ne može biti, u to ne želimo povjerovati.

Svaki put kad se stanovi dodjeljuju zaslužnima, javnost se uzbuni. Gradski oci, koje smo mi izabrali, mašu kriterijima, uvjeravaju nas da neki pjevači, glumci, sportaši… zaslužuju stan. Čime ga zaslužuju? Oni rade svoj posao, kao i svi koji su sretni da ga imaju. Neki imaju i sponzorske ugovore, što ostali nemaju. Neki snimaju reklame i rade na televiziji, što se sigurno plaća. Neki grade kuće pod Sljemenom, o čemu mnogi samo sanjaju. Neki imaju kafiće. No gradski su stan, uvjeravaju nas, zaslužili.