Sada, kada je Hrvatska odahnula, s obzirom na to da je EU uvjet br. 1 pojavljivanje Ante Gotovine u Haagu prestao biti presudan uteg, službena američka politika "vratila" je problem odbjegloga hrvatskog generala u političku uporabu. Nikolas Burnes, američki državni podtajnik, prošlog je tjedna poručio kako Hrvatska neće biti primljena u NATO dok ne izruči Gotovinu.

U istodobno tempiranu intervjuu, Ralf Frank, veleposlanik SAD-a u Zagrebu, bio je i precizniji: Uvijek smo vladi premijera Sanadera ponavljali da Gotovina mora biti u Haagu kao dio zadaća za ulazak u NATO.

Frank je poručio da će NATO tek 2008. razmišljati o novom proširenju, a da je Hrvatska ispunila tek četvrtinu zadaća. Zanimljivo, tek četvrtina Hrvata sada želi ulazak u NATO, računajući da ćemo tako izbjeći terorističke napade, pogibiju naših vojnika i potrošiti manje novca na modernizaciju HV-a. No, stručnjaci znaju da je ulazak u NATO sastavni dio ulaska u EU, što se stoga i naziva "euroatlantska integracija", te da nijedna tranzicijska država nije ušla u EU prije nego je postala članica NATO-a.

Gotovina je sada istaknut kao sasvim novi uvjet te su u pravu oni koji ga tumače političkim pritiskom, grublje rečeno, ucjenom, cilj koje je da Hrvatska potpiše sporazum o neizručivanju Amerikanaca. SAD se, naime, izrazito protivi mogućnosti da bi američki vojnici, političari i građani mogli odgovarati međunarodnom, a ne američkom sudu.

Pobjeda Račana i Mesića 2000. uvelike je pogoršala odnose SAD-a i Hrvatske jer je, nakon pozitivnih obećanja, Račan, potaknut Mesićevim otporom, odustao od potpisivanja Amerikancima bitnog ugovora.

Do jeseni 2005. godine SAD se uvjerio da Hrvati izbjegavaju ispuniti dano obećanje te da ne potpisuju ugovor. Stoga je sada problem s generalom Gotovinom opet postao politički "jocker".