Među hrvatskim pomorskim stručnjacima nema nikoga tko bi se založio za privatizaciju Jadrolinije, tome su se usprotivili i znanstvenici sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta od kojih je upravo država naručila studiju o privatizaciji, no jednako jednodušna je prosudba kako je to ipak moguće ako takva bude politička volja i - želja. No čak i tada trebale bi proći godine prije nego bi se pristupilo tome nadasve osjetljivom zahvatu. Sadašnje rasprave o toj studiji ne donose ništa novo, osim varijacija na zadanu temu, a pomalo se zlurado tumače kao pokušaj da se opravda više od milijun kuna za uradak čiji je nalaz već unaprijed bio uglavnom poznat.

Dobro upućeni kažu kako je i sama studija "Koncepcija i prijedlog mogućnosti privatizacije Jadrolinije" naručena pod pritiskom politike i stanovitih lobija, a ne kao potreba trenutka. Ugovor o njezinoj izradi u travnju su potpisali ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta i dekan Ekonomskog fakulteta Ivan Lovrinović, a trebala je biti dovršena do 1. rujna. Na prve, vrlo nepovoljne reakcije, državni su dužnosnici uzvratili tvrdnjom kako nije donesena nikakva odluka o privatizaciji Jadrolinije, nego je "cilj studije stručno odvagnuti argumente za i protiv".

Već potkraj kolovoza procurili su prvi rezultati studije koji se mogu sažeti u jednoj rečenici: tvrtku čije je brodovlje temelj prometnoga povezivanja hrvatskih otoka ne smije se privatizirati. Nakon toga je Vlada zatražila da se razradi nekoliko različitih modela privatizacije, među kojima i oni o sudjelovanju radnika, otočnih gradova i općina, te branitelja i mirovinskih fondova. U Zagrebu su ih i načinili, no ponovno su poručili da se o privatizaciji ne može ni govoriti prije 2011. godine. I dalje se ustrajava da je u slučaju Jadrolinije na prvome mjestu javni interes, a tek onda kapital, te da taj redoslijed mora biti ključan.

Drugo je delikatno pitanje procjena vrijednosti Jadrolinije, jer ona neće biti ista sutra i za pola godine. A to se najčešće zaboravlja. I sada riječki brodar kao sustav vrijedi više od zbroja vrijednosti svojih brodova, ali bitna promjena nastupit će donošenjem zakona o prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu, koji predviđa uvođenje koncesija na svim prugama. Jadrolinija i dalje ostaje najjača, no pitanje je koliko će joj linija preoteti konkurencija. Dok se to ne zna, neozbiljno je i govoriti o privatizaciji, a sve priče o navodnim sukobima mišljenja unutar Vlade bez ikakve su važnosti.

Vlasnički status putničkih brodara o kojima ovise veze s otocima u većini zemalja smatra se pitanjem od nacionalnog interesa, pa se ne inzistira na njihovoj privatizaciji, a postojeći privatni brodari nastoje se zaštititi od konkurencije. Tako je nedavno talijanska brodarska tvrtka "Tirrenia" vraćena u stopostotno državno vlasništvo, a u Norveškoj su lokalne trajektne pruge pod okrtiljem državnog društva za upravljanje cestama, jer se trajekt smatra dijelom prometnice. U Grčkoj većinu čine privatni brodari, ali pod strogom državnom zaštitom. Ni EU ne traži privatizaciju, već samo ukidanje monopola državnih brodara.