U zagorskom zaseoku Fruki kod Đurmanca jučer su u grobnicu pokopani posmrtni ostaci 1163 osobe koje su pogubili partizani neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Maceljskoj šumi, a koji su iskopani 1992. godine. Ukop je s misom zadušnicom, pred oko dvije tisuće hodočasnika, predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

– Ovdje, u maceljskim šumama, za Titova je režima izvršen pokolj nad brojnim hrvatskim vojnicima i civilima, među kojima bijaše svećenika i bogoslova, a za žrtve do danas nije nitko odgovarao. Sve se to dogodilo uime ideologije koja je unaprijed planirala krvavi obračun s neistomišljenicima i koja je, stvarajući svoju viziju raja na Zemlji, ovima priredila pakao. I ne samo njima! Godine 1945. ideolozi komunizma u našoj zemlji nametnuli su sustav koji je nagovještao svekoliki razvoj i napredak, a zapravo je duboko prezirao čovjeka - rekao je kardinal u propovijedi. – Istina i danas nailazi na veliki otpor, što potvrđuje sustavno veličanje ideologa i nositelja zala poraća kao i zatiranja elementarnih ljudskih sloboda i tolikih nepravdi koje su obilježile komunističku vladavinu u našoj domovini – dodao je kardinal.

Upitao je koliko mi danas živimo ideale zajedništva, solidarnosti, bogoljublja, čovjekoljublja, rodoljublja i domoljublja u našoj zemlji u kojoj su podnesene tolike žrtve te zaključio da ćemo biti “krivci pred ovima ovdje, pred nama samima i budućim naraštajima ako svi zajedno ne poradimo na tome da Hrvatska bude zemlja poštenog rada, kvalitetnih međuljudskih odnosa, solidarnosti, socijalne osjetljivosti, društvene pravednosti i mira. Misli, rekao je, da je plaćena previsoka cijena da bismo se mogli ponašati neodgovorno i razmetnički.

Tajnu Maceljske šume razotkrio je tadašnji oznaš Mladen Šafranko, koji je u Krapini tih dana 1945. spasio život Franu Živičnjaku. On je Živičnjaku, koji je kasnije napisao knjigu, sve ispričao nakon 1990.. No ekshumirane kosti nisu stručno obrađene, nije obaviještena rodbina, nisu identificirane pojedine osobe, što je ipak bilo moguće, te su dobra volja i hrabrost Šafranka i Živičnjaka (koji su obojica nakon otkrivanja tajne umrli pod čudnim okolnostima) tek djelomično iznjedrile pravu priču o istini zločina.