Projekt Družba Adria predviđa izvoz ruske nafte preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske, i to u prvoj fazi pet milijuna tona, u drugoj deset i u trećoj 15 milijuna tona. Nafta bi Janafom stizala do terminala u Omišlju gdje bi se ukrcavala u velike tankere.

Prema Mikulićevim riječima, Komisija po pravilniku o ocjeni takvih studija odlučuje natpolovičnom većinom glasova nazočnih članova, ali je nužan kvorum. Nezadovoljni članovi mogu napisati izdvojeno mišljenje, a njegovu utemeljenost će ocijeniti Ministarstvo.

Ako Komisija prihvati na njen zahtjev dva puta dorađivanu studiju uputit će je na javnu raspravu. U suprotnom će, primjerice ako zaključi da izrađivač studije bez opravdanih razloga nije ispunio njihove zahtjeve, uskratiti odobrenje za taj projekt.

Ne slaže se s tvrdnjama da je već prošao zakonski rok za dovršenje procjene utjecaja tog projekta na okoliš. Četveromjesečni rok iz pravilnika za rad Komisije je preporučen, a ne obvezujući, o čemu su se već izjasnili i nadležni sudovi, tumači Mikulić.

Prema njegovim riječima, ako studija dobije »zeleno svjetlo« javna rasprava će biti organizirana tako da se svi zainteresirani mogu izjasniti, vjerojatno i putem Interneta. Također će se voditi briga da javnost ima dovoljno vremena za proučavanje vrlo opsežne studije koja se sastoji od tri knjige s ukupno oko 1800 stranica.

Dobro je da je naručitelj studije tvrtka Jadranski naftovod odlučila da nijedan dio studije, pa ni podaci važni za njihove buduće poslovne pregovore, neće biti proglašen poslovnom tajnom. Jedino je Ministarstvo obrane mali dio studije s najvažnijim strateškim podacima i nacrtima koji se odnose na kopneni dio trase, proglasilo za vojnu tajnu. I ti su dijelovi dostupni članovima komisije ali o njima, po riječima stručnjaka, ne bi smjeli govoriti u javnosti.