Slobodna Dalmacija: 27. 10. 2005.
Kriza bez deviza
Saša LJUBIČIĆ
Prvo se očajavalo kako u Hrvatsku ne dolaze strani investitori, pa nam nedostaje svježeg kapitala. Potom, kad su biznismeni iz Europe kupili prva poduzeća ovdje, počeo se širiti bauk kapitalizma: e, zgazit će radnika ko "Panta pitu", otpuštat će i rasprodavati, "prati" bjelosvjetski novac...Dakako, bilo je i toga i bit će, no što bismo da nismo prodali "strendžerima" neke ključne tvrtke - vjerojatno stavili ključ u bravu, proglasili bankrot.
U socijalizmu se radilo malo i loše. Kraduckali su svi od radnika u škveru do "diše". Kad je zbog toga sistem dogorio, a država se raspala - dogodio se rat. Dok je krv tekla u potocima, politička kasta i njihovi prirepci opljačkali su ono što je iz socijalizma izašlo zdravo i perspektivno, a gubitaše su razdijelili za manču. Tako je nestalo više od pola milijuna radnih mjesta: ljudi su preseljeni na Zavod za zapošljavanje ili umirovljeni s četrdeset i kusur godina da ih mi, koji još nekom srećom radimo, nosimo na grbači, a jedva sami sa sobom izlazimo na kraj. Tko je kriv što je Hrvatska osiromašena? Sigurno ne stranci - to je naše maslo. Pretenciozno je poslovne ljude iz Europe nazivati spasiteljima, jer su banke, telekomunikacije i što li još sve ne kupili iz interesa, ali da nam ne dođu kao infuzija bolesniku - dođu - održavaju nas na životu.