Hrvatska i Velika Britanija kao da proživljavaju svoj medeni mjesec. Prvo je Britanija pristala na početak pregovora EU-a s Hrvatskom, potom je Jack Straw u parlamentu izjavio da Hrvatska ne može uhvatiti Gotovinu, da bi ovih dana u Zagrebu poboljšanje odnosa potvrdio i zamjenik britanskog premijera John Prescott.

Tko zna, možda je Britanija ipak donekle korigirala svoju politiku prema ovom dijelu Europe. Naime, od početka devedesetih Britanija na području bivše Jugoslavije vodi politiku po manualu koji kao da je izvučen iz neke zaboravljene prašnjave ladice u Foreign Officeu, a napisan tamo negdje početkom prošlog stoljeća kada su britanska i francuska diplomacija skrpale prvu Jugoslaviju pod krunom Karađorđevića. Jer, čini se da se jedino tako može objasniti činjenica da je London od početka jugoslavenskih ratova igrao na Beograd. Što se kasnije, zbog Miloševićeve potpune neuračunljivosti, pokazalo kao loše odabrana karta. Ali da je na Dedinju tada stolovao tkogod pametniji...

Baš kao i u puno drugih slučajeva, dalje od britanskog establishmenta vidjela je Margaret Thatcher, ali ona tada na hrvatsku žalost više nije bila premijerka. Velike promjene nije donijela ni Blairova vlada, a slučaj »Gotovina« Britanija je dugo koristila da blokira početak pregovora Hrvatske s EU-om. A za guvernera Bosne postavljen je Paddy Ashdown, poznat po tome što je svojevremeno napio Tuđmana i naveo ga da povuče crtu na onoj famoznoj salveti.

Ako ovi zadnji događaji znače da se odnosi dviju zemalja poboljšavaju, to je za Hrvatsku više nego dobra vijest. Jer Britanija je zemlja s najdinamičnijim gospodarstvom u Europi, sa stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti te političkom elitom čiji pragmatizam i racionalnost često budu idealna protuteža ostalim europskim političarima, kojima obuzetost velikim idejama ponekad onemogući da od drveta vide šumu. Imati takvu zemlju kao podršku bio bi za Hrvatsku veliki, nemjerljivi dobitak.