Riječ je o dvojici za koje Nijemci sumnjiče Perkovića da je pokušao organizirati njihovo ubojstvo. Josip Müller, koji je to prijavio tada njemačkoj policiji, mrtav je, ali je još živ Mihajlo Svilar koji je kao službenik Udbe bio upleten u slučaj. Prema jednima, živi na istoku Hrvatske, a prema drugima oko Beograda. Bilandžić traži da se prije Perkovića procesuiraju partijski nalogodavci. Goreta je pak u teškoj situaciji jer je prijatelj s Perkovićem, a i zna koliko je Perković učinio za naoružavanje Hrvatske. Živ je još i Jan Gabriš, i to u Zagrebu, koji je radio s Perkovićem, a u Banjoj Luci skrasio Branko Traživuk koji je također bio blizak Perkoviću, ali je bio uhićen u aferi Labrador i zatim razmijenjen.

Očito je da će se za ubojstvo Stjepana Đurekovića voditi postupak u Njemačkoj protiv Pratesa te u Hrvatskoj protiv Perkovića kojega terete i za spomenutu dvojicu. Bit će zanimljivo vidjeti kakva će presuda biti u obje zemlje. Na ispitu su mnogi.

Predsjednik Mesić nije upoznat s detaljima slučaja Perković, ali ne misli da stalno naglašavana činjenica da sin Josipa Perkovića radi u njegovu uredu može na bilo koji način naštetiti ugledu Ureda. Vidim da je u medijima stalno to naglašavano, ali ne znam još ni za jedan slučaj da je sin još prije rođenja mogao odlučivati o svome ocu ili izboru njegova posla. To nije nigdje viđeno pa bi u Hrvatskoj to bilo prvi put u povijesti.Jasno je da je Josip Perković hrvatski državljanin i da će se hrvatska država prema njemu ponašati u skladu sa zakonima i propisima, što znači da se ne može podlijegati nikakvoj vrsti ni medijskih ni političkih pritisaka. Zakon kaže da se hrvatski državljani ne mogu samo tako izručivati i da se za sve takve slučajeve treba obratiti hrvatskom pravosuđu i prepustiti ih hrvatskim sudovima komentirao je predsjednik Mesić. (J. P.)