Iako su parlamentarni izbori još daleko, na hrvatskoj političkoj sceni počela je rasprava o novim zakonskim rješenjima za izbor zastupnika u Sabor. Bez velike žurbe i hitnosti, napokon se raspravlja o izbornom zakonu koji će zamijeniti postojeći čiji su se nedostaci iskazali prilikom dvaju posljednjih parlamentarnih izbora. Po starom se zakonu, naime, biralo u siječnju 2000. i studenome 2003., te se ukazala potreba da ga se promijeni. Više je razloga za izmjenu izbornog zakona, a najvažniji su svakako smanjenje broja zastupnika, realnije određene izborne jedinice i potreba uvođenja izravnog izbora sabornika.

Najviše primjedbi na postojeći zakon o izboru zastupnika u Sabor čuli smo kada je on donesen, krajem 1999. godine. Tadašnja opozicijska koalicija - predvodili su je Ivica Račan i Dražen Budiša - glasno se bunila protiv neobično »skrojenih« izbornih jedinica, ali nije imala snage i sposobnosti da taj zakon, dok je obnašala vlast, izmijeni. Stoga su birači i na izbore 2003. izašli po starim pravilima te pokazali kako ih nijedno zakonsko rješenje ne sprječava da promijene vladajuće ako tako žele.

Ipak, nerealno je očekivati da bi se po starom zakonu još jednom moglo izaći na birališta. Sve važnije parlamentarne stranke složile su se u tome da je promjena nužna, ali kako ona ne treba biti samo kozmetička. Svaka se od njih zalaže za velike izmjene u izbornom zakonodavstvu, koje će, zapravo, postaviti nove obrasce ponašanja u hrvatskom političkom životu. Najvažniji među njima je, dakako, izravan izbor zastupnika u izbornoj jedinici, no usvoje li se neki zakonski prijedlozi, s nacionalne bi političke scene mogle nestati manje i regionalne stranke.

HDZ zastupa ideju da bi parlament trebao imati 140 zastupnika koji bi se birali po mješovitome modelu. Od tog broja, njih dvadeset biralo bi se izravno po izbornim jedinicama, dok bi se ostale biralo sa stranačkih lista.

Razmjerni izborni model zagovara SDP, koji cijelu Hrvatsku vidi kao jednu izbornu jedinicu. Zastupnici bi se birali s poluotvorenih lista na kojima bi glasači zaokruživali i stranke i kandidate. Na taj bi se način vrednovala politička »težina« kandidata, jer bi mogao biti izabran i posljednji na listi - ako je dobio veću biračku potporu nego oni uočljivije pozicionirani na glasačkom listiću.

Demokratski centar ima prijedlog zakona koji bi omogućio preživljavanje malih stranaka. Prema njihovu mišljenju, 120 zastupnika trebalo bi se birati u šest izbornih jedinica, dok bi izborni prag trebao ostati na pet posto. Jaki političari poznati javnosti, trebali bi, prema DC-ovu prijedlogu, navodno dobro proći na izborima.

Zajednička karakteristika svih ovih prijedloga je određeno smanjenje broja zastupnika, što je dobro za državni proračun, te uvođenje izravnog biranja zastupnika u izbornim jedinicama. Izravni izbor zastupnika bit će dobar test za političare koji uživaju popularnost u »svojim« gradovima ili županijama, kao i za njihovu promociju na nacionalnoj političkoj razini. Zanimljivo je da nijedna stranka nije predložila vraćanje Županijskog doma Sabora, o čemu se spekuliralo u javnosti, a za što bi bilo potrebno promijeniti Ustav.

Može se očekivati da se prije novog zakona o izborima za Sabor, na Markovu trgu rasprave i usvoje zakoni kojima se reguliraju lokalni izbori. Riječ je o Zakonu o izborima župana, gradonačelnika Zagreba, gradonačelnika i načelnika općina te o Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi, čiji su prijedlozi već na saborskim klupama.