Tomčić je po stoti je put kandidat za predsjednika HSS-a. Bez obzira što se "selaci" svode na stranku koja funkcionira isključivo kao prirepak SDP-a, i što im je rejting na jugu Hrvatske i u velikim gradovima nikakav, jer pet posto ne mogu uhvatiti ni u snu, Tomčić se pravi da nizašto nije odgovoran. Otprilike isto je i s Račanom, pa ne čudi što u igri asocijacija na imenicu Ivica, ispitanici ko iz topa odgovaraju: Zlatko. Tko se drzne ustati protiv njegova apsolutizma u stranci, pokaže mu vrata. Godinama njegovi stranački konkurenti otpadaju poput uvelog lišća, a Zlatko se, iako nema rezultata, održava u sedlu zahvaljujući spletkarenju. Čovjek se ponaša kao čvrstorukaš koji unutarstranačke izbore pretvara u farsu: dugo je izlazio na megdan, a da uopće nije imao protukandidata, a sad ih ima cijelu regimentu samo da bi podijelili glasove. Nije istina da samo HDZ i SDP imaju svoja biračka uporišta. I HSS je velika stranka. Ima bogatiju tradiciju od HDZ-a koji se rodio potkraj osamdesetih, stariji je od Partije i SDP-a. Umjetnost je stranku s takvom prošlošću dovesti na pet posto glasova na nacionalnoj razini. Što bi na to danas rekla braća Radići? Nevjerojatno je da se, unatoč tomu što HSS-u ide loše, nitko među seljacima ne nameće kao ozbiljna alternativa velikom šefu? Teško je povjerovati da boljeg od Tomčića nema.