Vjesnik: 10. 11. 2005.
»Crna« rupa u proračunu
LJUBINKA MARKOVIĆ
Rad na crno jedna je od najvećih kočnica razvoja gospodarstva i zapošljavanja. U sivoj ekonomiji ostvari se 25 do 30 posto BDP-a, a državni proračun godišnje izgubi 11 milijardi kuna, od čega zbog utaje poreza i doprinosa za neprijavljene radnike sedam milijardi kuna.
Osim države, izravnu štetu od rada na crno imaju i poslodavci i radnici. Poslodavci koji zapošljavaju radnike bez ugovora o radu stvaraju nelojalnu konkurenciju jeftine radne snage onima koji uredno podmiruju sve obveze. Zarade u »fušu« i do 40 posto su niže nego u formalnom sektoru što i sindikatima ruši cije
nu u pregovorima s poslodavcima.No, najviše je zakinuto oko 400.000 radnika, koliko ih radi na crno. Na ilegalnom tržištu rada nemaju nikakva prava ni zaštite. Ne mogu zaraditi mirovinu, a ako »crnjake« uhvati inspekcija, ostaju i bez mizerne pomoći na bur
zi.Hrvatska po radu na crno prednjači među tranzicijskim zemljama. Stanje je gore samo u Bugarskoj i Makedoniji. Dosad se žmirilo pred crnom pošasti, koja se pokazala dobrim socijalnim amortizerom, no usvajanjem trogodišnjeg programa mjera Sanaderova vlada odlučno je krenula u bitku protiv sive ekonomije. Moćno oružje koje su dobili inspektori, ovlast da na licu mjesta na 30 dana zapečete tvrtku u kojoj zateknu neprijavljene radnike, prvi je korak u smanjivanju rada na crno.
Najviše koristi imat će upravo država. Što više od golemog ilegalnog profita otme iz sive zone i usmjeri u legalno poslovanje, više će biti za krpanje »crnih« rupa u proračunu, za zdravstvo, školstvo ili
mirovine, ali i za razvoj.