SRBIJA I CRNA GORA - NEIZVJESNA BLISKA BUDUĆNOST PRED NAJAVU RASPISIVANJA REFERENDUMA O NEOVISNOSTI CRNE GORE

Crnogorski politički establišment, unatoč oštrom protivljenju prosrpske oporbe u ovoj republici i povremenom negodovanju Europe, ne želi nipošto odustati od provedbe referenduma o neovisnosti najkasnije do kraja travnja iduće godine. U veljači, naime, istječe trogodišnji »bračni staž« državne zajednice SCG, oročen Beogradskim sporazumom te Ustavnom poveljom koji predviđaju mogućnost narodnog izjašnjavanja o odcjepljenju. Takav epilog mogao se uostalom očekivati s obzirom na višegodišnje najave crnogorskog vrha, ali i skorašnjeg odbijanja Beograda da prihvati razumnu ponudu Podgorice o savezu neovisnih država.

Pristaše crnogorske neovisnosti, na čijem je čelu premijer Đukanović, tvrde da više nema uvjeta za bilo kakvo odlaganje plebiscita. - Mi smatramo da smo dovoljno čekali, a ni od Europe nismo dobili takvu izričitu inicijativu. Crna Gora je već skupo platila cijenu svoje naivnosti očekujući demokratske promjene i prosperitet, najprije 90-tih godina a onda nakon pada Miloševića. U nekoliko navrata poslušali smo savjet Zapada da to ne činimo zbog Miloševićeve spremnosti da otvori novo ratno žarište, pa smo zatim čekali da se u Srbiji ustali mlada demokracija. Ali sad se zbilja moramo posvetiti vlastitom razvoju i stvarati dugoročne stabilne odnose s Beogradom, kaže za naš list Branko Lukovac, koordinator Pokreta za neovisnost Crne Gore.

Ranko Kadić, zastupnik crnogorske oporbene Demokratske srpske stranke u parlamentu SCG, pak, smatra da je zajednički put interes i jedne i druge republike i da će u suprotnom doći do destabiliziranja cijele regije. Crna Gora, veli on, već ima svoju valutu, tvrde granice, vlastitu policiju. Zašto joj je onda potrebna neovisnost i ova završna faza histerije oko plebiscita osim zbog imuniteta Mila Đukanovića sad kad se ponovno potežu optužbe protiv njega u talijanskom pravosuđu.

Jedna od prepreka ovakvog izjašnjavanja nesumnjivo bi mogla biti odluka Venecijanske komisije koja u prosincu treba potvrditi ili osporiti demokratsku valjanost referenduma prema važećim europskim standardima. Po crnogorskim zakonima, za uspjeh plebiscita potrebno je da na njega izađe većina izborno sposobnih građana, odnosno 50 plus jedan koliko je potrebno i za konačnu odluku hoće li izaći iz državne zajednice. Neslužbeni izvori tvrde da će spomenuta Komisija zatražiti odluku kvalificirane većine, a političke pristaše neovisnosti ocjenjuju da takvu sugestiju ne moraju ispoštovati.

Po ocjeni Lukovca ništa drastično se neće dogoditi. Ukoliko se većina opredijeli za neovisnost, Crnoj Gori predstoji donošenje novog ustava, stvaranje novih institucija i kvalitetniji odnosi sa Srbijom. Ako ne uspije, kaže on, to će dalje jako opteretiti međusobne odnose, a vjerojatno je i da bi u dogledno vrijeme referendum ponovno bio raspisan. U zajedničkom je interesu, konstatira on, da se disolucija bivše Jugoslavije obavi do kraja, »da dođemo do čistih rješenja«. S druge strane, protivnici crnogorske neovisnosti smatraju da bi buduća država sporije i teže samostalno ušla u EU kao i da joj prijeti opasnost od komadanja. Bude li Crna Gora proglasila neovisnost, upozorava Ranko Kadić, bit će to antisrpska država iako 260 tisuća Crnogoraca živi u Srbiji, a nema pravo glasovanja na referendumu.

Službenoj Podgorici trojka Europske komisije predočila je preporuke EU-a o eventualnom referendumu o neovisnosti koji su crnogorske vlasti najavile do kraja travnja naredne godine. U tekstu, podijeljenom liderima svih parlamentarnih stranaka, EU je zatražio od vlasti u Podgorici da poštuju buduće sugestije relevantnih međunarodnih institucija i suzdrže se od poteza vezanih za plebiscit, uključujući određivanje datuma, prije potpunog razrješenja tog pitanja.