Neke dileme, naime, još postoje, priča nije zaokružena, iako nitko ozbiljan iz obavještajnog miljea ne želi staviti ruku u vatru da je ono što je do sada dogovoreno ujedno i varijanta koja će na kraju postati službeni prijedlog Vlade, s kojim će izaći pred Sabor. Prema prvim informacijama, konačna varijanta sigurno će biti kompromis, ali oni koji su informirani o dosadašnjim konceptima tvrde da je između tzv. Karamarkova i tzv. Mesićeva prijedloga "pobijedio" Mesićev. Bit je, tvrde Večernjakovi izvori, da se ustroji profesionalna i stručna služba, da se postave temelji obavještajnog sustava koji će priču o tome treba li biti jedna ili tri službe ostaviti posve na marginama interesa.

Ima još nepoznanica, ali sigurno je da se nijedna od varijanti koje cirkuliraju medijima i poluslužbenim kanalima ne može smatrati konačnom. Ovlasti koje su neki željeli za svoje obavještajce, a koje su se trebale baviti zadiranjem u privatnost i manifestiranjem sile, odbačene su. Ta je varijanta posve odbačena te čak i kad bi neki pristali na to, sigurno je predsjednik Mesić nikako ne bi mogao podržati potvrđuje Večernjakov izvor.

Razlog sažimanja obavještajnih agencija je, kažu kuloari, pokušaj da se riješi problem čelnog čovjeka OA-e Grubišića, ali i stav da se jednom službom ujedine interesi klasične obavještajne službe: efikasnost i tajnost. Ne treba previše detaljizirati u zakonu. Za to postoje podzakonski akti, a zanimljivo će biti vidjeti koji će prijedlozi u tome dijelu proći. Sigurno je, međutim, da se u zakonu neće naći način na koji se vrbuju špijuni i hoće li to biti u javnom natječaju, preko Narodnih novina ili u Plavom oglasniku, iako neke države posežu i za natječajem kao rješenjem, ali to nije predmet prijedloga zakona niti se o tome na tijelima koja se bave zakonom razgovaralo kaže Večernjakov izvor.

Dvije civilne sigurnosne agencije (OA i POA) trebale bi, prema prijedlogu novog ustroja obavještajne zajednice, postati jedinstvena agencija, a njezino se ime još dogovara. Agencije bi tako postale odjeli u krovnoj organizaciji u kojoj bi se, prema prijedlogu sadašnjeg ravnatelja, pojačao ponajprije mehanizam nadzora, a ostali dio obavještajnog aparata ustrojio bi se kao servisne službe na raspolaganju ne samo OA-i i POA-i nego i USKOK-u, MUP-u te Državnom odvjetništu, a na poseban zahtjev i MORH-u. Rad Vojne sigurnosne agencije bio bi jasno definiran te bi, bez obzira na prirodu njezina posla, potpadao pod ingerenciju jedinstvene službe. Kadroviranje u obavještajnoj zajednici trebao bi biti poseban zadatak, a to će, kako doznajemo, biti velik problem zbog velikog broja zaposlenika u sve tri službe. (T. Bo.)