Vjesnik: 21. 11. 2005.
Bandićev izazov Račanu
HRVOJE DOREŠIĆ
Konvencija zagrebačkih socijaldemokrata pokazala je da SDP na nacionalnoj razini više nije monolitan kao što je nekoć bio.
Milan Bandić je demonstrirao svoju unutarstranačku snagu dobivši 90 posto glasova, što pokazuje da je potpuno ravnopravan Ivici Račanu koji će u budućim reformatorskim potezima morati voditi računa o tome što želi Bandić. Tim više što Bandić okuplja dosta SDP-ovaca.
Od monolitnosti SDP-a, dakle, nije više ostalo ništa. Danas je ta stranka, što se bjelodano vidjelo na zagrebačkoj konvenciji, podijeljena u interesne sfere. Enfant terrible zagrebačkog SDP-a i blizak Bandićev prijatelj Šandor Dembitz subotnju izbornu konvenciju zagrebačkog SDP-a pretvorio je u triler dostojan Hitchcockove režije.
Što je učinio Dembitz? Kandidirao se za predsjednika zagrebačkog ogranka ne zato što može pobijediti Bandića, nego da održi vatreni govor o krizi identiteta stranke koji je trebao začiniti nizom kritika na račun stranačkog vodstva.
Prije nego što je dobio priliku da obrazloži svoj »program«, reagirala je Gordana Sobol i dala statutarnu primjedbu da kandidati ne mogu govoriti ako je lista kandidata već utvrđena. Njezin istup izazvao je konsternaciju onih koji još uvijek misle da bi kandidat za predsjednika zagrebačkog SDP-a trebao dobiti šansu reći dvije, tri rečenice.
Račan, kao i Bandić, u to vrijeme nije bio u dvorani, pa se stvorio dojam da vrh stranke nema namjeru slušati kritike na svoj račun. Prekinuvši Dembitza, Gordana Sobol je donekle omela i planove Račanu koji je te subote samo želio poručiti aktualnoj vladi kako je SDP spreman za izbore. Bandić je, s druge strane, svojim glasom podržao Dembitzovu kandidaturu i na kraju rekao da mu je žao što se Dembitzu nije dopustilo da govori.