NAKNADA ZA SUDJELOVANJE U LOKALNOJ VLASTI NIJE PRIVILEGIJ SAMO IVANA ČEHOKA

ZAGREB - Zaključak povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa da se Ivan Čehok nalazi u sukobu interesa zato što uz zastupničku plaću kao varaždinski gradonačelnik prima i mjesečnu naknadu od 3.000 kuna doveo je do otkrivanja poražavajućeg podatka da gotovo polovica zastupnika također ima neke dodatne prihode na osnovu članstva u lokalnim tijelima vlasti. Postoje i hvalevrijedni izuzeci koji su se dragovoljno odrekli naknada za obavljanje gradonačelničke ili dužnosti načelnika općina kao i naknada na temelju članstva u županijskim i gradskim skupštinama. Riječ je o iznosima od 1.000 do 3.500 kuna. Predsjednik povjerenstva Josip Leko sasvim je jasan:

U zakon se mogu uklopiti tek naknade za troškove, takozvani paušali, što ih dobivaju članovi predstavničkih tijela, ali ostaje činjenica da, primjerice, pravaš Miroslav Rožić za »izgubljeno vrijeme« kao potpredsjednik zagrebačke Skupštine mjesečno prima 60 posto prosječne plaće. Neovisni Branimir Glavaš, pak, kao predsjednik osječkog Gradskog vijeća »bere« mjesečno 3.200 kuna. Nešto slabije prolaze obični vijećnici, od 1.000 do 1.500 kuna, ali neki poput SDP-ovke Ingrid Antičević Marinović, članice zadarskog Gradskog vijeća, ne uzimaju taj novac.

Posebna je, međutim, skupina gradonačelnika humanitaraca koji se svojih naknada odriču u dobrotvorne svrhe. Tako bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić već pet godina s dvije i pol tisuće kuna mjesečno financira tri studentske stipendije. Novopečeni gradonačelnik Osijeka Anto Đapić je prije nekoliko mjeseci 3.000 kuna naknade uplatio za izgradnju crkve sv. Ćirila i Metoda. Nastavio je s pomaganjem socijalno ugroženih obitelji u svom gradu. Ali, naglašava Leko, »nitko ne može biti humanitarac s novcem na koji uopće nema pravo«. Povjerenstvo je već ranije presudilo da se u sukobu interesa nalazi požeški gradonačelnik Zdravko Ronko, koji je honorar za rad u jednoj skupštini trgovačkog gradskog poduzeća davao Caritasu.

- Mogao bih i ja uzimati naknadu, davati je za stipendije i tako ispasti frajer, ironičan je Mršić, a neki drugi zastupnici primijetili su da je »lako s tuđim gloginje mlatiti«.

- Onima koji nisu željeli prodati po 20 eura morali smo ponuditi više kako ne bi bila blokirana cijela slobodna zona, kazao je Čehok, dodajući da vlasnicu zemlje koja je dobila više novca nikad u životu nije vidio, dok s njezinim suprugom nema ni poslovne ni privatne odnose. Što se tiče gradonačelničke naknade od 3.000 kuna, Čehok je, premda je siguran da je smije primati, već dao nalog računovodstvu da mu obustavi isplatu. Očekuje autentično tumačenje nadležnog saborskog Odbora za Ustav.

Ako varaždinskom gradonačelniku i saborskom zastupniku Ivanu Čehoku, koji je ujedno i čelnik HSLS-a, nije jasno što je sukob interesa, bilo bi dobro da se za savjet obrati svom saborskom kolegi Valteru Poropatu. Varaždinski načelnik, kojega u zadnje vrijeme spominju i po dobrim gospodarskim potezima i vrijednim kulturnim priredbama, nikako se ne slaže da mu se uskraćuje 3.000 kuna za »volonterski« rad u gradskoj vlasti, već radije optužuje lokalni SDP da mu podmeće noge i pokušava ga politički diskreditirati. Poropat bi mu sigurno odgovorio da u skladu sa Zakonom o sukobu interesa nije dobivao 2.400 kuna za »volonterski« rad dok je istodobno bio dogradonačelnik Labina i saborski zastupnik. Uskratila mu ih je gradska uprava Labina, kojoj ništa nije bilo sporno, dok uprava Grada Varaždina traži dodatna pojašnjenja od državnog Ureda za upravu.

Položaj, funkcije i ponašanje varaždinskog gradonačelnika roje još neka pitanja. Ako Čehok uspijeva biti vrlo uspješan gradonačelnik ne baš malog grada, saborski zastupnik i čelnik jedne stranke, radi li se o svojevrsnom supermanu, kojemu sve to s lakoćom ide od ruke? Ili ipak trpi nešto od svega toga? Ili su pak najbliže istini oni koji tvrde da se posao profesionalnih saborskih zastupnika treba deprofesionalizirati, što je nekada, uostalom, i bila praksa. Čime bi nestale i privilegirane saborske mirovine, zbog čega je saborska plaća nerijetko i odlično uhljebljenje s doživotnom rentom, pa bi valjda bilo više prostora da u Hrvatski sabor ulaze ljudi koji svojim biračima mogu ponuditi više šanse za bolji život. Ako takvo razmišljanje ne pali ili ne drži vodu, saborski bi zastupnici s mnogo argumenata javnosti trebali dokazati da rade od jutra do mraka za dobrobit svojih građana, da nemaju ni minute vremena da istodobno sjede u foteljama gradonačelnika ili direktorskim stolicama vlastitih tvrtki.

M. MILEVOJ