Glas Istre: 29. 11. 2005.
SERGEJ VIKTOROVIČ GRIGORJEV, POTPREDSJEDNIK RUSKOG TRANSNEFTA, O BUDUĆNOSTI NAFTOVODA DO OMIŠLJA
O »DružbAdriji« odlučit će političari
Transneft ne može godinama čuvati rezerve od pet milijuna tona nafte dok se u Zagrebu dogovore. S obzirom na dojam da se Hrvatska »ohladila« od toga projekta, ta se nafta preusmjeruje na druga tržišta
MOSKVA - Hoće li jednoga dana proraditi naftovod DružbAdria, ovisi o političarima u Moskvi i Zagrebu. Ako se oni dogovore, Transneft će dobiti zadatak da zajedno s ruskim naftnim kompanijama pronađe potrebne količine nafte koje bi tada stizale do Omišlja.
- Točno je da nismo mogli čuvati rezerve nafte od pet milijuna tona i ta se nafta sada prodaje na drugim tržištima. U Zagrebu jako dobro znaju da smo ih dugo čekali, iako smo već bili uskladili tarife i dogovorili se sa svima kroz čije zemlje prolazi naftovod. Zbog toga se odgovor na sva pitanja može dobiti upravo u Zagrebu, jer se u Hrv
atskoj stalno otezalo s realizacijom projekta, rekao nam je jučer u Moskvi Sergej Viktorovič Grigorjev, potpredsjednik Transnefta koji je između ostaloga zadužen i za kontakte s novinarima.Grigorjev tvrdi da je sve što je Igor Soljarski, potpredsjednik Transnefta, rekao o projektu »DružbAdria« točno te da je to stav rukovodstva te kompanije. Soljarski je rekao ono o čemu se mnogo puta razgovaralo u zgradi Transnefta u starom dijelu Moskve, a rečeno je da je »ruska nafta krenula u drugom smjeru jer se Hrvatska 'ohladila' od toga projekta«.
Sergej Grigorjev je potvrdio da kompanija Yukos sada nema svoje nafte koja bi se mogla transportirati prema Krku. Što se tiče velike kompanije TNK, ona je svoje količine preusmjerila u druge pravce. Dakle, potpuno je točna tvrdnja Soljarskoga da Transneft ne može transportirati naftu prema Krku, čak ni u slučaju da se u Hrvatskoj sada predomisle i opredijele za realizaciju »DružbAdrije«.
- U Transneftu su obavili svoje zadatke, nakon čega su svoj posao trebali odraditi diplomati i političari. Sada je sudbina toga naftovoda samo u rukama političara. Ako se rukovodstva u Moskvi i Zagrebu jednoga dana dogovore o projektu i stavljanju naftovoda u funkciju, Transneft će morati pronaći rusku kompaniju koja ima potrebnu količinu na
fte, objasnio je Grigorjev.Jučerašnji razgovor s Grigorjevom uvjerio nas je da u priči o naftovodu DružbAdrija nema političke ni druge mistifikacije što se tiče ruske strane. Nije bilo nikakvih poziva iz Kremlja ili Bijelog doma. Ruske su se naftne kompanije okrenule k bogatijim i perspektivnijim tržištima gdje se, očito, lakše nalazi kompromis sa »zelenima«. Podsjetimo, projekt »DružbAdrija« u Rusiji su 1999. godine forsirale dvije privatne kompanije - Yukos i Tjumenska naftna kompanija. Bilo bi zanimljiv
o da o naftovodu svoje viđenje kaže i Davor Štern, koji je neko vrijeme radio kao potpredsjednik TNK-a. On bez sumnje zna zašto su teško išli pregovori o realizaciji projekta koji je podržavao i pokojni predsjednik Tuđman.U tom su poslu sve zemlje imale jasan interes. U prvoj se fazi rada naftovodom do Omišlja trebalo prebacivati pet milijuna tona nafte godišnje, a kasnije su se količine trebale povećavati do 15 milijuna tona. Hrvatska je trebala zaraditi, a Rusi su se htjeli riješiti problema koje imaju prevozeći naftu tankerima kroz Bospor. Odustane li se definitivno od projekta »DružbAdria«, to neće biti nikakva poslovna tragedija za ekonomski sve moćniju Rusiju, kao ni za turistički orijentiranu Hrvatsku.
B. VLAHOVIĆ