Vjesnik: 29. 11. 2005.

Euroskeptici zakasnili

Političari, koje su birači zaboravili, pokušavaju napraviti stranku za koju je očito da je neće podržavati većina građana, jer ta većina podržava ulazak u EU ili se barem ne protivi. Nikome se ne može osporiti pravo da osnuje stranku, no pokretanje stranke euroskeptika u ovom trenutku, kad je Hrvatska započela proces pregovaranja o članstvu u EU, nameće niz pitanja

DUBRAVKO GRAKALIĆ

Šarolikom društvu od stotinjak hrvatskih političkih stranaka uskoro bi se mogla priključiti još jedna. Kako su izvijestili neki zagrebački mediji, prošlog su se tjedna, u jednom iličkom restoranu, okupili javnosti dobro poznati politički veterani, pokušavajući dogovoriti osnivanje stranke euroskeptika, odnosno formulirati ciljeve političke organizacije čija će zadaća biti kritiziranje i osporavanje hrvatskog priključenja Europskoj uniji. Ta je politička skupina, također, vrlo raznolika; tu su ideološki suprotstavljeni Zdravko Tomac i Aladar Metzinger, spominje se u javnosti neaktivna Ljerka Mintas Hodak, čak i neovisni saborski zastupnik Slaven Letica. Ta su zvučna imena, uz druge, publici ne tako poznate aktiviste, pokretači nove, euroskeptične stranke koja će, iz niza razloga, izazvati pozornost političke javnosti zainteresirane za sudbinu retro političara.

Dakle, političari koje su birači zaboravili, a neke od njih nikada nisu ni zapamtili, pokušavaju napraviti stranku za koju je očito da je neće podržavati većina građana, jer ta većina podržava ulazak u EU, ili se, barem, tome ne protivi. Ne može se, dakako, osporiti pravo tim političkim veteranima, kao ni bilo kome drugome, da osnuje političku stranku i tako prezentiraju javnosti svoje recentne ideje i strategije. No pokretanje stranke euroskeptika u ovom trenutku, kada je Hrvatska poslije dugih očekivanja započela proces pregovaranja o članstvu u EU, iziskuje raščlambu i postavlja niz pitanja.

Prvo, doima se da su osnivači nove stranke zakasnili. Još prije nekoliko mjeseci, u vrijeme mukotrpnog »predpregovaranja« s Unijom, istraživanja su pokazala da je mišljenje javnosti oko ulaska u EU podijeljeno. Prema nekim podacima, zagovornika ulaska bilo je 42 posto, što se, dobivanjem pregovora, znatno povećalo. Trenutak u kojem su euroskeptični političari mogli uhvatiti Kairosa za čuperak je, čini se, definitivno prošao.

Drugo, kritičko vrednovanje pregovaračkog procesa s EU-om ili briga za nacionalne interese i zaštitu hrvatskog gospodarstva u eurointregracijama teško može biti uvjerljivi iz marginalne stranke. Ozbiljna opozicijska stranka s elementima euroskepticizma danas je samo HSS što bi se, uskoro, moglo promijeniti dođe li do smjene na stranačkom vrhu. Do nedavno je to bio i HSP, no da to mogu postati Tomac, Mintas-Hodak i čelnik patuljastog SIN-a Aladar Metzinger, ne vjeruju ni najnaivniji.

Treće, slične se političke ideje mogu čuti iz pojedinih uglednih nacionalnih institucija, poput Matice hrvatske, čiji se predsjednik Igor Zidić predstavlja »euroskeptikom«, što mu ne podiže javni utjecaj. Prije bi se moglo reći da je inzistiranje na euroskepticizmu pokušaj pronalaženja originalnog političkog »proizvoda« koji će javnost, možda, jednom prihvatiti. Stranka euroskeptika, ako se osnuje na toj temeljnoj političkoj ideji, funkcionirat će, znači, kao dio »fronte« protiv Europe, koju još sačinjavaju dijelovi kulturnih institucije i neki mediji.

Napokon, nova bi stranka mogla biti shvaćena kao nastavak propalog SIN-a, Samostalnosti i napretka, koji se uoči prošlih, svibanjskih lokalnih izbora »proslavio« zalaganjem za konzumaciju sira i vrhnja. Čelnici SIN-a, Nenad Ivanković koji je poslije izbornog debakla napustio predsjedanje strankom, te jedan od pokretača nove inicijative, Aladar Metzinger, oblijepili su grad plakatima s porukama protiv EU-a (a «za sir i vrhnje») te podijelili oko 400 kilograma tih mliječnih delicija, što im je u milijunskom Zagrebu donijelo oko 4700 glasova. Uključivanje drugih poznatih političara i pretvorba SIN-a u ozbiljniju stranku, poslije svega viđenog, čini se kao politička fantastika. Podjednako neobično izgleda i nova uloga Zdravka Tomca, socijaldemokratskog prvaka, čija je posljednja stranka, HSD, zamrla nedugo nakon osnivanju. Tomac je poznat javnosti prije svega po svojoj djelatnosti u Račanovu SDP-u, te, ranije, u Savezu komunista. Posljednjih godina, osobito nakon gotovo prisilnog napuštanja SDP-a, nastupa kao nacionalni socijaldemokrat, što se najbolje vidjelo kad je, na posljednjim izborima, poražen zajedno sa svojim koalicijskim partnerom Miroslavom Tuđmanom.

Sudjelovanje Slavena Letice i potencijalno aktiviranje Ljerke Mintas Hodak u euroskeptičnom projektu još su zanimljiviji. Letica je, naime, predsjednik Europskog pokreta Hrvatske i ne može biti euroskeptik. Novinarima koji su pratili »tajni« sastanak osnivača nove stranke Letica je to i priznao, rekavši da ga ipak zabrinjavaju loši aspekti članstva u EU.

Ljerka Mintas Hodak, bivša ministrica za eurointegracije u vladi Zlatka Mateše, u još je kontradiktornijoj ulozi. Ona sastanku nije nazočila zbog medija, ali, navodno, podržava inicijativu. Ostvare li se doista najave da će stranku euroskeptika osnovati i bivša euroministrica, bit će to nevjerojatni presedan i dokaz da politika u nas može biti itekako zabavna.

U redove euroskeptika priključit će se još neki poznati političari iz prohujalih vremena. Već se nagađa s imenima Ivića Pašalića, Miroslava Tuđmana, Ante Kovačevića, Zvonka Šeparovića... Nova stranka uvijek je prilika za medijsku nazočnost koja je, ponekad, ionako sama sebi svrha. To, doduše, neće donijeti korist novim političkim zamislima za koje se, stvarno ili tobože, zalažu, no unijet će živost u taj mrtvi rukavac hrvatske politike.

Odgovor na najvažnije pitanje, treba li Hrvatskoj uopće stranka euroskeptika kad je ulazak u EU izvjestan, nije lak. Osnivanje stranke koja bi na umjeren i vjerodostojan način upozoravala na opasnosti koje su moguće u tom procesu povijesnog značenja nije nužno loša vijest, no povratak otpisanih zacijelo je uzaludan.