ZAGREB - Bilo je za očekivati da se Zlatko Tomčić neće tako lako odreći predsjedničke pozicije u HSS-u koja mu je danas ugroženija no ikad u proteklih 11 godina, koliko vodi stranku. Sjednica Glavnog odbora, na kojoj su se u subotu prvi put javno, i odmah žestoko, njegovi podržavatelji sudarili s pristašama glavnog mu konkurenta Josipa Friščića, zorno je pokazala da se u toj borbi neće birati sredstva te da jednoj od najstarijih hrvatskih stranaka predstoje nesmiljeni unutarnji obračuni do izborne skupštine zakazane za 17. prosinca.

Dva sad već nepomirljiva tabora jasno su se kadrovski profilirala: glavni Tomčićevi oslonci su Ljubica Lalić, Luka Roić i Marko Filipović, dok su se uz koprivničko-križevačkog župana Friščića svrstali Željko Pecek, Božidar Pankretić i Ante Markov. Jasne su i političke poruke koje šalju HSS-ovu članstvu, većinom nezadovoljnom, ali i zbunjenom. S jedne je strane to tvrdnja da »samo kontinuitet HSS spašava« odnosno da bez Tomčića kao predsjednika stranka nema budućnosti, jer je jedino on brana »gospodarsko-korupcijskoj oligarhiji koja uz pomoć vlasti i obavještajne zajednice želi zavladati HSS-om«. To je u svom nadahnutom govoru rekao Luka Roić poručujući i da je »odricanje od Tomčića - čin izdaje«. Iz suprotnog se tabora, pak, HSS-ovcima nude »brze promjene« bez kojih će, kažu, stranka samo još više tonuti. Te promjene podrazumijevaju i - smatra Željko Pecek - novog predsjednika »iza kojeg stoje rezultati, koji je timski igrač, koji će znati i htjeti razgovarati s ljudima«.

Takve poruke dviju zaraćenih struja, čiji glavni ljudi već godinama sjede jedan uz drugoga i u vrhu stranke i u stranačkom klubu u Saboru, samo mogu dodatno zbuniti HSS-ovo članstvo koje već dugo ne zna što je zapravo danas HSS, gdje politički pripada, kome se obraća, koju politiku zastupa. O tome zasad svi više-manje šute, iako je jasno da bez korjenitih poteza koji bi značili odmak od interesne grupacije - što danas HSS jest - toj stranci ni s novim, još manje sa starim predsjednikom, ne slijede bolji dani. Ovako, ispada da je jednom i drugom taboru samo do očuvanja postojećih pozicija u stranci, a ne do njezina ozdravljenja.

Nepobitna je činjenica da je HSS danas u valjda najtežoj krizi od obnavljanja stranke devedesetih godina. Izgubio je, i to nekoliko puta uzastopce, utjecaj među seljacima, gdje je jedino i bio dominantan. Stranci nije uspjelo prodrijeti u gradove, pa ni čestim promjenama koalicijskih dresova čime je Tomčić, ali i svi oni koji mu se danas suprotstavljaju, nastojao proširiti HSS-ovo socijalno određenje. Jednostavno, i na jednom i na drugom putu sadašnje se vodstvo HSS-a i te kako poskliznulo, pa je pitanje što još svi oni, i Tomčićevi, ali i Friščićevi ljudi, mogu ponuditi kao svoj program.