Napetosti između njih nisu bile dugog vijeka i sad je ova trojka opet na istoj strani – zajedno su se našli oko proračuna i stoga neće biti nikakvo iznenađenje ako nakon idućih parlamentarnih izbora Hrvatskom zavlada ta koalicija

Ivo Sanader je čovjek koji je dolaskom na vlast potpuno izgubio osjećaj za realnost, a državu i stranku podredio svojim bolesnim ambicijama, izjavio je 3. rujna Branimir Glavaš dok je još u punom jeku bio slučaj ubijenih srpskih civila u ratnom Osijeku za što se najviše sumnjičilo baš njega. HDZ-ov raskolnik uvjeren je bio da mu sve to pakiraju Banski dvori kako bi pokušali zaustaviti pošast slavonskog regionalizma. No, samo nešto više od dva mjeseca kasnije čovjek bolesnih ambicija sastao se s osječkim gradonačelnikom Antom Đapićem kako bi mu u zamjenu za potporu pravaških zastupnika državnom proračunu obećao obilatu financijsku pomoć, čak navodno milijardu i pol kuna. Poslije se ispostavilo da je riječ o novom političkom trokutu jer je vođa HSP-a pregovarao sa Sanaderom i u ime svojih koalicijskih partnera u gradu na Dravi. Sam Glavaš objavio je da će i on s još svoja dva zastupnika glasati za državni proračun. Tom je prilikom okrznuo Vladimira Šeksa koji je dan ranije govorio o izolaciji virusa regionalizma, ali Sanadera nije spominjao. Predsjednik Vlade očito je odustao od politike podređivanja države osobnim interesima. Glavaš smatra da je to posljedica njegovog žestokog pritiska tako da je službeni Zagreb ozbiljno shvatio poruke o zapostavljenosti Slavonije. Sanadera baš briga što si Glavaš misli, a potporu čovjeka koji je, kako su tvrdili mediji i neki svjedoci, izdavao zapovjedi za likvidaciju Srba, naravno, neće odbiti. Premijerova je želja da mu državni proračun prihvati što šira parlamentarna većina i tu svaki glas dobro dođe.

Čudesno je sve to. Prvo se Đapić zahvalio Sanaderu koji mu je nudio dužnost osječkog župana kako bi se neutraliziralo Glavaša. Šef pravaša htio je ostati u Saboru, a to je mogao samo ako ga u postizbornoj kombinatorici dopadne mjesto gradonačelnika jer ono nije nespojivo sa zastupničkim mandatom. Zlatka Kramarića je, pak, Đapić mogao smijeniti isključivo u savezu s Glavašem, a kako je on već bio u otvorenom ratu s Vladom lako je dogovoreno novo partnerstvo. Međutim, napetosti između njih nisu bile dugog vijeka i sad je ova trojka opet na istoj strani. Zajedno su se našli oko proračuna, ključnog dokumenta u svakoj državi i stoga neće biti nikakvo iznenađenje ako nakon idućih parlamentarnih izbora Hrvatskom zavlada koalicija Sanader – Đapić – Glavaš. Do tada se Šeks možda, dragovoljno ili prisilno, politički umirovi što bi bitno pridonijelo obnovi povjerenja Sanadera i čovjeka kojem u značajnoj mjeri duguje uspon na čelo HDZ-a. A konstruktivni Đapić uvijek je na raspolaganju.

Problem je samo kako izgurati razdoblje do izbora. U rekordno kratkom roku Glavaš je ostao bez priče kojom je namjeravao dići na noge Osječku županiju, u perspektivi i cijelu Slavoniju. Sanader je, evo, najavio da će odriješiti kesu za osječko područje i može se sad Glavaš koliko god hoće upinjati da dokaže kako je to njegova zasluga, činjenica je da novac stiže iz Zagreba odlukom premijera. Glavaš se treba jako potruditi kako bi osmislio novu političku koncepciju s kojom će uvjeriti birače da se Slavonija i dalje mora inatiti, premda kreće realizacija famoznih projekata.

Sanader uživa u plodovima svog nadahnutog manevra s Đapićem i Glavašem, ali među Slavoncima u HDZ-u koji ne dolaze iz Osječke županije raste nezadovoljstvo. Oni će, dakako, gunđati po saborskim hodnicima i neće javno upitati Sanadera: »A gdje smo mi, trebamo li se pobuniti poput Glavaša da bi i naša izborna baza dobila projekte?« Ali, hadezeovcima iz Vinkovaca ili Slavonskog Broda svakako će se urezati u pamćenje ova epizoda.

I Đapić ima samo prividno mirnu situaciju. Dobro je dok pravaši u parlamentu tvrde da »nije kriv Staljin nego ljudi oko njega« konkretno Mate Granić. Teško je, međutim, očekivati da će, primjerice, Miroslava Rožića u nedogled držati uvjerenje da svo zlo u HSP-u dolazi od Granića. Savjetnika koji je svojim iznimnim diplomatsko – manipulativnim sposobnostima smotao jadnog Đapića i natjerao ga da HSP pretvori u posve fluidnu stranku kojoj su primarne zadaće vlast u Osijeku i animiranje stranih veleposlanika.

Za nekog bi, dakle, sudionika ovaj aranžman ipak mogao postati Bermudski trokut.