Glas Istre: 02. 12. 2005.

VEĆINA UMIROVLJENIKA KOJI SU JUČER DOBILI PRVE OBAVIJESTI O POVRATU DRŽAVNOG DUGA NIJE IMALA RAZLOGA ZA VESELJE

Poštari razočarali umirovljenike

Lova do krova, a krov do poda, prihvatila je Ljubica Miočić saznanje da joj je suprug Josip jedan od 250 tisuća umirovljenika koji ne ostvaruju pravo na povrat duga. Reporteri jedini šok oduševljenja pronašli kod zagrebačke umirovljenice Marije Kovačević

RIJEKA/ZAGREB - Riječki umirovljenici koji su jučer među prvima dobili obavijesti o povratu duga, a koje je reporterska ekipa obišla zajedno s njihovim dugogodišnjim poštarom Milom Vrbanom, naprosto nisu imali sreće. Obišli smo desetak adresa, njih nekoliko nismo zatekli kod kuće, a ostalima se lica nisu ozarila kada su otvorili pisma. U tekstu obavijesti svima je masnim slovima bilo istaknuto da ne ostvaruju pravo na povrat duga. Shodno tome, u tabeli s brojkama ona najniža i najzanimljivija bila je neumoljiva – ukupno za isplatu: 0,00 kuna.

- Lova do krova, a krov do poda, pokušavala je Ljubica Miočić veselo prihvatiti saznanje da joj suprug Josip ne ostvaruje pravo na povrat umirovljeničkog duga. Josip je punih četrdeset godina bio zaposlen u »3. maju«, a u mirovinu je otišao tako da je dokupio još četiri godine staža.

- A što su uopće slali obavijest kada neću ništa dobiti, pitala je na glas umirovljenica Sofija Levaković, koju je bolest vezala uz krevet. Ni ona, kao ni obitelj Miočić, nije očekivala »dar« od države. Umirovljenici su se silom prilika već gotovo navikli na maćehinski odnos države prema njima, pa ih nove odbijenice više i ne mogu toliko razočarati. No zato je Sofijina unuka Stela poručila političarima neka oni pokušaju nekoliko mjeseci živjeti s tisuću i pol kuna mirovine.

U obitelji Rešetar na Zametu zatekli smo samo Josipa, kojemu je uručena obavijest za u tom trenutku odsutnu suprugu Katarinu. »Ja sam išao u penziju u krivo vrijeme, u studenom 1998.«, šalio se Josip na naše pitanje ostvaruje li on pravo na povrat duga.

- Ništa nisam dobila i mogu vam reći da sam razočarana, rekla nam je kasnije njegova supruga Katarina, koja je radila u Gumiservisu, odakle je otišla s 28 godina radnog staža, a u mirovinu s navršenih 55 godina starosti. Očito, država smatra da joj je sa sto kuna i šest posto dodatka na mirovinu namirila sve što joj je bila dužna.

Bolje sreće nije bio ni Mile Matković, još jedan umirovljeni radnik »3. maja«. Kao iz rukava, rekao nam je točan datum odlaska u mirovinu – 16. lipnja 1996. I njemu je u završnoj rubrici (za isplatu) stajalo 0,00 kuna, isto kao i Šimi Malenici, bivšemu radniku potopljenog riječkog Torpeda.

- Vjerojatno je odbijenica, znam da budu loše vijesti, neću ništa dobiti, snebivala se jučer zagrebačka umirovljenica Marija Kovačević, kada joj je poštar na vrata donio obavijest. Nakon što je otvorila kuvertu i dobro proučila brojke, na licu joj se jasno mogao vidjeti lagani šok oduševljenja. Novinarskoj ekipi bez riječi je predala kuvertu, a nakon što smo potvrdili – gospođo, država vam duguje 15.580 kuna – umirovljenica se pretvorila u veliki osmijeh.

- A ja sam dobio odbijenicu. Nisam ništa ni očekivao, od države se ne može ništa dobiti. To su laži i prijevare, a posebno ono s pola duga, rekao je razočarano susjed Ivan Bobinec.

U međuvremenu umirovljenici se vratio dar govora. Još uvijek sa širokim osmijehom na licu analizirala je prispjelu obavijest. »Aaa, je, tu su još neke brojke. Tu nešto piše – pripada... Ajme meni, već sam mislila da neću ništa dobiti«, nije skrivala oduševljenje gospođa Marija.

U mirovinu je otišla 1987. godine, a država ju je propisno oštetila devedesetih. Oduševljena utvrđenim dugom, umirovljenica se nije željela izjasniti na koju varijantu obeštećenja će se odlučiti. Gospodin Bobinec o tome ne mora misliti. On je jedan od 250 tisuća umirovljenika koji će ovih dana ostati neugodno iznenađeni spoznajom da se povrat duga na njih ne odnosi.

O. ANTEŠIĆ, L. TOMIČIĆ

Zasjeda u kućnom ulazu

Koliko željno umirovljenici očekuju obavijest o povratu, najbolje svjedoče riječi zagrebačkog poštara Željka Kisele. Već dan prije nego što je u svoju poštarsku torbu strpao prve obavijesti o povratu duga, u jednom od kućnih ulaza u Preradovićevoj ulici zaskočili su ga umirovljenici.

- Dočekali su me na hodniku već prvi dan kada su vidjeli da se obavijesti nalaze u pošti. Željno očekuju te obavijesti i neprestano se raspituju kada bi mogle stići. Danas ću ih obradovati, kaže poštar.

Međutim, budući da većina omotnica poslanih prvoga dana spada u red »tankih obavijesti«, onih u kojima se umjesto veličine iznosa dugovanja korisnik izvješćuje da mu država nije dužna ni lipe, i poštar i umirovljenici će sačekati nekoliko dana na obavijesti koje izmamljuju smiješak.