TEŽE DO LIJEČNIKA NAKON ODLUKE DA SE PUT PLAĆA SAMO ZA UDALJENOSTI VEĆE OD STO KILOMETARA OD BOLNICE

ZAGREB - Nedavna odluka Ministarstva zdravstva da se naknada troškova putovanja do liječnika pokriva samo pacijentima koji su od te zdravstvene ustanove udaljeni više od sto kilometara prouzročila je velike nevolje osobama koje su zbog nedostatka novca čak prisiljene odustati od liječenja. Od početka listopada, otkad je na snazi nova regulativa, zahtjeve za pomoć osoba koje se boje za svoje zdravlje i budućnost Hrvatska udruga pacijenata prima gotovo svakodnevno. Posebno je teška situacija u selima i malim mjestima u Slavoniji, gdje se visokoj stopi nezaposlenosti i teškoj gospodarskoj situaciji pridružila i nova restrikcija za bolesne.

Cervikalna spondiloartroza pun je naziv bolesti od koje boluje Zehra Hajdarević, 42-godišnja samohrana majka dvoje djece iz Gunje. Po struci je kvalificirana šivačica, a otkazuju joj ruke, glavni alat kojim može prehraniti obitelj. Od prošle godine bila je na dvije operacije, a sad bi trebala na još jednu, no od toga će odustati jer nema novca. Alimentacija i dječji doplatak, ukupno 1.700 kuna, sad joj je jedini prihod jer je, dva dana otkad je otvorila bolovanje, u Tvornici tapeciranog namještaja dobila otkaz.

- Sad bih trebala najprije na pretrage u Županju, pa kod anesteziologa, pa nakon operacije na terapiju, pa na još pretraga. Samo na fizikalnu terapiju nakon operacije trebala bih ići deset puta, ispričala nam je Hajdarević, koja bi za put do fizikalne trebala platiti više od petsto kuna jer karta do Županje u jednom smjeru košta 26 kuna, a kako se radi o »samo« 30 kilometara udaljenosti, put mora platiti sama. Školovanje djece joj je preče, a samo mjesečna karta za sina koji ide u školu u Županji košta oko 400 kuna. Prije nego što je dobila posao u tvornici, bez kojeg je ostala zbog bolesti, radila je za nadnicu na zemlji, a sad ni to više neće moći.

Njezina prijateljica i vršnjakinja Ana Mravunac radila je u Brčkom i prije sedam godina ostala je bez posla. Njezin suprug nezaposlen je već desetak godina i s dvoje djece žive od socijalne pomoći. Prije četiri godine operirala je štitnjaču, a sad bi trebala također na fizikalnu u Županju jer ima upalu zglobova.

- Kazao mi je liječnik da moram na terapiju, ali nema šanse, nemam novca za putovanje, kaže nam Mravunac. Možda bi i nekako »skucala« tih petstotinjak kuna da prošli mjesec nije vodila kćer nekoliko puta u Vinkovce, također liječniku.

Samo pet kilometara dijeli roditelje šezdesetak malih pacijenata poliklinike »Zlatni cekin«, djece s posebnim potrebama, od ispisanog naloga za naknadu troškova putovanja. Od Požege do Slavonskog Broda, gdje se poliklinika nalazi, ima 95 kilometara koje dva puta tjedno moraju prijeći roditelji dvije i pol godine stare djevojčice s cerebralnom paralizom. Majka ove djevojčice Anita Pedić jedna je od potpisnica peticije roditelja pacijenata »Zlatnog cekina«, koja se već više od mjesec dana nalazi u mjerodavnim institucijama, za sada bez odgovora.

- Ne možemo više ni kod neuropedijatra u Zagreb, gdje je naša kći redovito išla na preglede, jer neuropedijatra imamo u Osijeku. Sve nam je ukinuto, kaže Anita Pedić. Slično je komentirala i Zehra Hajdarević: »Mi ovdje nemamo ništa, a sad smo prisiljeni i svoje zdravlje zanemariti. Ne znaju oni što su time napravili.«

M. CRNJAK