ZAGREB – »Nema sumnje, dame i gospodo, da su danas u Hrvatskoj u sukobu dvije koncepcije, da je u sukobu splitska Riva, iza koje stoji hrvatski narod, s ovom šačicom ljudi na vlasti koji su krivo shvatili 3. siječnja 2000. godine«, tako je 11. veljače 2001. godine na prepunoj splitskoj Rivi u vatrenom govoru često isprekidanom silovitim pljeskom i uzvicima zborio Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, a današnji premijer. Prigoda za »paljenje« narodnih masa bio je prosvjedni skup »Svi smo mi Mirko Norac«, s kojeg je zatraženo i raspisivanje izvanrednih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, kao i trenutna obustava progona hrvatskih branitelja. Kritizirajući tadašnju vladajuću koaliciju, Sanader je ustvrdio i da 3. siječnja nije bio dan na kojemu su oni dobili mandat »da sve ono unište što smo mi ostvarili u deset godina«, već je to bila »prijevara, jedan nesporazum«.

– I zato pozivam drugove iz Vlade da imaju dvije mogućnosti: prva je – podnesite ostavke i raspišite izbore, a druga je – pokušajte organizirati nekakve protuprosvjede ovome ovdje na splitskoj Rivi, ono što je Milošević radio u Srbiji. Ali tada ćemo svi odavde i iz drugih krajeva poći u Zagreb, ako bude trebalo i na Jelačićev plac da im kažemo što mislimo – praćen skandiranjem »idemo u Zagreb, idemo u Zagreb« zborio je Sanader. Cjelokupan Sanaderov govor prošle godine objavio je »Feral Tribune«, nakon što su zemlju preplavili plakati s likom Mirka Norca, što je Sanader, sada u ulozi premijera, oštro osudio.

– Ovaj narod nikad nije saginjao glavu, ovaj narod nije bio nikad narod slugu, ovaj narod je bio ponosan, ovaj narod bio je uspravan, i onda kad su nas ostavili goloruke – uzbuđeno je u veljači 2001. uzvikivao Sanader, uz dodatak da se »nismo bojali goloruki, s krunicom oko vrata ići pred mehanizaciju treće ili četvrte armije u Europi, kako su je zvali. Ako se nismo bojali njih, kako ćemo se bojati ovih danas na vlasti«. Te su riječi masu od, procjenjivalo se, stotinjak tisuća prosvjednika, dovele do euforije. Sanader se prisjetio i 1995. godine i vojnoredarstvenih akcija Bljesak i Oluja.

– Danas, samo pet godina kasnije, nerazumnom politikom se naše generale, naše hrvatske časnike tjera na skrivanje, tjera na nekakav stid... A mi im poručujemo: Mi smo ponosni na hrvatske generale, mi smo ponosni na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni smo na našeg viteza Mirka Norca – poručio je 2001. godine Sanader, pozivajući sve hrvatske stranke da se ujedine u »hrvatskom bloku« koji bi djelovao pod Tuđmanovim geslom »Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što«.

Predsjednik središnjeg stožera udruga koje su organizirale skup »Svi smo mi Mirko Norac«, Mirko Čondić, tada se na splitskoj Rivi posebno zahvalio biskupima Splitsko-makarske i Ličko-senjske nadbiskupije, koji su podržali održavanje prosvjeda. Poručio je hrvatskim vlastima da su »bezbožnici i komunisti« koji »žrtvuju najbolje hrvatske sinove«, pozvavši ih da podnesu ostavke i raspišu nove izbore.

U Osijeku se istog dana desetku tisuća prosvjednika obratio Vladimir Šeks. Ustvrđujući da tadašnji premijer Račan organizatore i sudionike prosvjeda proziva da ruše ustavni poredak zemlje, Šeks je kazao da je to laž te upitao: »Tko čini državni udar kad se Domovinski rat baca pod noge i stvara klima u kojoj se tumači da je sve što je učinjeno u Domovinskom ratu, učinjeno s krivim namjerama, sa zločinom«. Zapitao je i »je li moguće danas u Hrvatskoj reći ono što kaže nesretni Stevan Mesić da blokiranje prometnica podsjeća na vrijeme postavljanja četničkih balvana«.