Na domaćoj političkoj pozornici posljednjih je mjeseci uočljiv trend pomicanja prema centru. Sve vodeće hrvatske stranke, s možda jednom iznimkom, pripadaju političkom centru i tako se deklariraju, opovrgavajući čak i dobro poznate radikalizme iz vlastite prošlosti. Voditi centrističku politiku koja u nas ima posve jasnu proeuropsku orijentaciju s izraženim štovanjem manjinskih prava i poticanjem vladavine prava postao je zadatak ne samo vladajuće koalicije, nego i njenih suparnika na lijevoj i desnoj strani - centra.

Doista, doba radikalizma u hrvatskoj politici završilo je, pa i recentni događaji u vezi s Gotovininim uhićenjem nisu ni jednu veliku i ozbiljnu stranku nagnali na promjenu retorike i prakse u ponašanju. Na tom su važnom testu svi pokazali umjerenost te zauzimanje za načela iz stranačkih programa i strateških deklaracija. Drugim riječima, stranački poredak, od lijeve do desne strane scene, ostao je nepromijenjen, uključujući gužvu na središnjem dijelu terena za političke utakmice.

Pripadnicima političkog centra smatraju se HDZ i njegovi koalicijski saveznici HSLS i DC, te opozicijski SDP, HNS, HSS, LS i IDS, a HSP klizi od krajnje desnice prema rubu desnog centra. Možda je činjenica da u umjerenom centrističkom bloku imamo čak devet parlamentarnih stranaka dobra za stabilnost politike, ali bi bilo bolje kad bi se te stranke profilirale i identificirale u recentnim političkim gibanjima.

Naravno, da bi stranke imale politički identitet, trebaju ga osmisliti. U razdoblju kad ratne teme i problemi postaju prošlost i kad se zemlja priprema za ulazak u EU, treba od velikih riječi prijeći na djela, prijedloge i teme, što je posao kojim se iskusni i vremešni politički lideri nisu bavili u svojim dugim karijerama.

Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u nedavnom je intervjuu svoju stranku svrstao u desni centar, kamo je dulje svrstavaju i politički analitičari. Uz HDZ, tu je DC, za koji se pronio lažni glas da će se ujediniti s HDZ-om. Na subotnjoj konvenciji stranke to je opovrgnuto. Potvrđeno je da će se ta mala, parlamentarna stranka dalje sama boriti za naklonost biračkog tijela. U centar svakako pripada i HSLS, koji će, ujediniti li se napokon s LS-om, možda otići ulijevo, ali sigurno ne u radikalizam.

SDP se, naravno, ubraja u lijevi centar, kao i HNS koji mu je, bez obzira na donedavne koalicijske odnose, glavni suparnik. To se pokazalo na posljednjim lokalnim izborima, primjerice u Zagrebu, gdje je HNS izgubio poglavito od SDP-a što je, usput govoreći, narušilo rejting stranačke šefice Vesne Pusić. Ipak, konačna će se orijentacija SDP-a znati kad se završe sukobi i previranja. Riječ je svjetonazorskim prijeporima u kojima lijeva frakcija, ako se tako može nazvati, provocira stranačku središnjicu i njezine glavne ljude, za povratak na pozicije borbe za radništvo. SDP je, podsjetimo se, kao vladajuća stranka od 2000. do kraja 2003. donio restriktivni zakon o radu, smanjio porodne naknade i druge povlastice najširim slojevima, što su, uz loše izborne rezultate u nekim gradovima, glavni argumenti sukobljenih strana u stranci. Pobijedi li slučajno lijeva frakcija, jasno je da će stranka otklizati iz centra.

Pobjeda jedne od suprotstavljenih linija - Tomčićeve ili Friščićeve - donijet će prevagu i u strateškom pozicioniranju HSS-a. Iako su dosadašnji prvi ljudi HSS-a pokušavali ostvariti privid da je riječ o posve centrističkoj stranci, s »ekvidistancom« prema HDZ-i i SDP-u, jasno je da je HSS bio najdesnija točka lijeve koalicije predvođene socijaldemokratima. Sada je prilika da se to promijeni, dođe li do promjena u stranačkom vrhu. Doduše, posljednjih tjedana iz središnjice u Zvonimirovoj čuju se samo zvukovi borbe za vlast koji nam ne govore mnogo o strategiji HSS-a do sljedećih parlamentarnih izbora 2007.

Dakle, hrvatska se politika stabilizira i okuplja na centrističkim pozicijama. To će posve promijeniti način vođenja političkih odnosa u zemlji i retoriku stranačkih vođa. Sada će biti prisiljeni na suptilniju borbu, za slične ili jednake ciljeve koje imaju suparnici, a bez izražavanja radikalnih stajališta koja im preko noći mogu podići rejting. Taj će »običaj« moći prepustiti sve beznačajnijim strankama koje su ostale na marginama političkog ekstremizma, poput Hrvatskog bloka, ili su se tek osnovale da bi tamo dospjele. No to je druga tema.